Crnogorski vinari već osjećaju posljedice klimatskih promjena i ulažu u prilagođavanje proizvodnje, dok Ministarstvo poljoprivrede ne raspolaže dokumentacijom o njihovom uticaju na autohtone sorte grožđa.
U potrazi za povoljnijim uslovima za uzgoj grožđa, porodična vinarija Keković iz Danilovgrada podigla je novi vinograd na oko 620 metara nadmorske visine, gotovo 300 metara više od jednog od svojih postojećih zasada. Međutim, ni veća nadmorska visina nije ih zaštitila od posljedica klimatskih promjena.
Usljed dugotrajne suše ovog ljeta morali su da dopremaju vodu cisternama, što je dodatno povećalo troškove proizvodnje.
„U najkritičnijem periodu bili smo prinuđeni da svakodnevno dopremamo vodu cisternama. To predstavlja značajan dodatni trošak proizvodnje, ali istovremeno pokazuje koliko će efikasno upravljanje vodnim resursima biti važno za budućnost vinogradarstva“, kazala je za BIRN Kristina Roganović, portparolka vinarije Keković.
Ona naglašava da su ih sve duži i intenzivniji periodi visokih temperatura i suše primorali da promijene način na koji razmišljaju o vinogradima.
„Ne samo o tome kako da održimo proizvodnju na postojećim lokacijama, već i kako da pronađemo mikrolokacije koje će dugoročno više odgovarati određenim sortama i kako da prilagodimo agrotehničke mjere novim klimatskim uslovima“, navodi Roganović.
Crnogorsko vinarstvo, sa tradicijom dugom hiljadu godina, na prvoj je liniji udara klimatskih promjena. Od rastućih troškova navodnjavanja do pomjeranja rokova berbe i potrage za hladnijim lokacijama za vinograde na većoj nadmorskoj visini, proizvođači se već prilagođavaju uslovima koji će, prema klimatskim projekcijama, u narednim decenijama postajati sve izraženiji.
Međutim, iako vino ostaje jedan od najvažnijih poljoprivrednih izvoznih proizvoda zemlje, Vlada navodi da ne sprovodi sistematsko praćenje uticaja klimatskih promjena na vinogradarstvo i autohtone sorte grožđa.
Zbog tog nedostatka, vinogradari su uglavnom prepušteni sebi u pronalaženju načina da jedna od prepoznatljivih crnogorskih privrednih grana opstane u znatno toplijoj budućnosti.
Posljedice su vidljive na Ćemovskom polju kod Podgorice, gdje se nalazi najveći vinograd u jednom kompleksu u Evropi, površine veće od dvije hiljade hektara, kojim upravlja državna kompanija „13. jul - Plantaže“.
Iz kompanije upozoravaju da klimatske promjene već utiču na sazrijevanje grožđa, rokove berbe i način upravljanja vinogradima.
Od aprila do septembra prošle godine, Zavod za hidrometeorologiju i seizmologiju Crne Gore zabilježio je čak 100 tropskih dana, dok je avgust 2026. protekao bez padavina. Tokom svakog dana u avgustu zabilježeni su i tropski dan i tropska noć.
Tropski dan je dan tokom kojeg najviša temperatura vazduha dostiže ili prelazi 30 stepeni Celzijusa, dok je tropska noć ona tokom koje najniža temperatura ne pada ispod 20 stepeni Celzijusa. Broj tropskih dana i noći predstavlja konkretan pokazatelj učestalosti ekstremnih vrućina na određenom području.
Sanja Radonjić, direktorica Sektora za razvoj kompanije „13. jul - Plantaže“, objašnjava da su promjene klimatskih uslova posljednjih godina jasno uočljive u vinogradima te kompanije.
„One se ogledaju u pomjeranju fenoloških faza, ranijem sazrijevanju grožđa, pomjeranju rokova berbe, dužim periodima visokih temperatura i suše, velikom broju tropskih dana i noći, kao i periodima intenzivnih padavina. Poseban izazov predstavljaju velika promjenljivost i sve veća nepredvidivost uslova iz godine u godinu“, kazala je Radonjić za BIRN.
Radonjić je doktorica nauka u oblasti hrane, a u svom radu bavi se vinarstvom i vinogradarstvom.
Dok vinari pokušavaju da se prilagode novim klimatskim uslovima, Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede priznaje da ne posjeduje dokumentaciju o uticaju toplotnog stresa ili drugih klimatskih faktora na vinogradarstvo.
„Ne posjedujemo dokumentaciju koja se odnosi na uticaj klimatskih promjena na vinogradarstvo u Crnoj Gori, iako je taj uticaj evidentan“, naveli su iz Ministarstva u odgovoru BIRN-u.
Međutim, Ministarstvo je zabilježilo pad količine domaćeg vina plasiranog na tržište: 2021. godine ona je iznosila 124.922 hektolitra, što odgovara zapremini pet olimpijskih bazena, dok je prošle godine pala na 91.883 hektolitra, odnosno približno tri i po olimpijska bazena. Iako se ovaj pad može povezati i sa nametima na proizvodnju vina koje je crnogorska Vlada uvela 2024. godine - akcizom od 25 eura na sto litara proizvedenog vina - dvije crnogorske vinarije kao uzrok navode i sve nepovoljnije klimatske uslove.
Sve izraženiji klimatski ekstremi
Radonjić podsjeća da su prošlu godinu obilježile visoke temperature i minimalne padavine. Prosječna temperatura u junu bila je 4,2 stepena Celzijusa iznad prosjeka, dok je od aprila do septembra zabilježeno ukupno 100 tropskih dana.
„Slične ekstreme zabilježili smo i 2026. godine. Posebno se izdvaja avgust, sa 31 tropskim danom, 31 tropskom noći i bez zabilježenih padavina“, navodi Radonjić.
Prema podacima Zavoda za hidrometeorologiju i seizmologiju Crne Gore, Podgorica godišnje u prosjeku ima 66 tropskih dana i 44 tropske noći. Ovaj prosjek izračunat je na osnovu tridesetogodišnjeg niza podataka za period od 1961. do 1990. godine. Tokom 2025. godine Zavod je u Podgorici zabilježio 100 tropskih dana i 92 tropske noći.
Prema najnovijem klimatskom izvještaju Ministarstva ekologije, dostavljenom Ujedinjenim nacijama, očekuje se smanjenje prosječne godišnje količine padavina u Crnoj Gori, naročito tokom ljetnjih mjeseci, dok se u pojedinim djelovima zemlje tokom zime očekuje povećanje količine padavina.
Prema scenariju visokih emisija RCP8.5 Ujedinjenih nacija, koji polazi od pretpostavke da će emisije gasova sa efektom staklene bašte nastaviti da rastu bez značajnih mjera za suzbijanje klimatskih promjena, prosječna godišnja količina padavina širom Crne Gore mogla bi se smanjiti i do 10 odsto do 2070. godine. To ukazuje na sušniju budućnost, sa značajnim posljedicama po vodne resurse, poljoprivredu i ekosisteme.
Meteorolog Dušan Pavićević kaže da nije važna samo ukupna količina padavina, već i njihov raspored tokom godine, naročito u proljećnim mjesecima, kada su vinogradima najpotrebnije.
„Važno je da padavine budu što ravnomjernije raspoređene tokom godine, posebno u proljećnim mjesecima. Nadoknađivanje manjka padavina u proljeće može biti skuplje, dok se ljeti taj manjak može djelimično nadomjestiti sistemima za navodnjavanje. Međutim, to predstavlja znatno veći izazov za manje proizvođače koji nemaju pristup takvim sistemima“, kazao je Pavićević BIRN-u.

Veća nadmorska visina kao mogućnost prilagođavanja
Prema podacima Uprave za statistiku Crne Gore (MONSTAT), površina pod vinogradima u zemlji prošle godine pala je na istorijski minimum od 2.432 hektara. To predstavlja nagli preokret nakon postepenog rasta sa 2.471 hektara 2007. na rekordnih 2.888 hektara 2020. godine. Uprkos smanjenju površine pod vinogradima, u Vinogradarskom registru Crne Gore 2024. godine bilo je evidentirano 113 vinarija, raspoređenih u 12 od ukupno 15 vinogradarskih podregiona.
Na klimu i vremenske prilike u Crnoj Gori snažno utiče nekoliko atmosferskih sistema. Pored atmosferskih obrazaca, velike vodene površine, nadmorska visina i položaj primorskih planina, zajedno sa reljefom, značajno oblikuju lokalnu i regionalnu klimu.
„Zbog toga u Crnoj Gori postoje velike klimatske razlike na relativno malom geografskom prostoru, naročito između primorskih i planinskih područja“, navodi se u izvještaju Ministarstva ekologije, poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede.
Zbog toga crnogorske vinarije moraju da se prilagođavaju i pronalaze nove načine da sačuvaju zasade i prinose.
Za kompaniju „13. jul - Plantaže“, odgovor na klimatske promjene podrazumijeva prilagođavanje proizvodnje sadašnjim i budućim uslovima na Ćemovskom polju, ali ne nužno i premještanje vinograda na druge lokacije.
„To podrazumijeva bolje razumijevanje razlika koje postoje unutar samog Ćemovskog polja, precizniji izbor sorti, klonova i podloga za određene mikrolokacije, prilagođavanje agrotehničkih mjera i režima navodnjavanja, kao i primjenu novih tehnologija i rezultata istraživanja“, kaže Radonjić.
Ona navodi da bi crnogorske autohtone sorte grožđa, koje su se vjekovima prilagođavale lokalnim uslovima, mogle imati važnu ulogu u prilagođavanju vinograda toplijoj i sušnijoj klimi.
Radonjić napominje i da bi više i hladnije mikrolokacije svakako mogle dobiti na značaju u crnogorskom vinogradarstvu.
„One mogu biti zanimljive za određene sorte, naročito bijele, kod kojih je očuvanje kiselosti i aromatskog potencijala ključno. Niže prosječne temperature, veće razlike između dnevnih i noćnih temperatura i sporije sazrijevanje u određenim uslovima mogu doprinijeti boljoj ravnoteži šećera, kiselina i aromatskih jedinjenja“, navodi Radonjić.
Autohtone sorte su divlje sorte, nastale isključivo prirodnim procesima. Prema Leksikonu vinogradarstva i vinarstva Crne Gore, najstarija autohtona sorta grožđa u Crnoj Gori je kratošija, koja se pominje još u 15. vijeku. Kratošija je sorta crnog grožđa, a njen genetski potomak je druga autohtona sorta - vranac.
Obje čine osnovu crnogorskog vinogradarstva i vinarstva.
Kada je riječ o autohtonim sortama bijelog grožđa, prema dokumentima navedenim u Leksikonu, područje uzgoja krstača u Crnoj Gori krajem 19. i početkom 20. vijeka protezalo se na približno 40 - 50 kilometara. U istom periodu žižak se uzgajao pretežno na crnogorskom primorju, naročito na području Bokokotorskog zaliva, gdje je bio dominantna sorta grožđa.
Vinarija Keković već je napravila konkretan korak u tom pravcu.
Novi vinograd nalazi se na oko 620 metara nadmorske visine, na mikrolokaciji Kopilje, u okviru vinogradarskog podregiona Piperi - Kopilje.
„Ovogodišnja berba dala nam je veoma ohrabrujuće rezultate. Grožđe sa ove lokacije pokazalo je poseban kvalitet i aromatsku kompleksnost koja se znatno razlikuje od šardonea i sovinjona koje uzgajamo na mikrolokaciji Komunica“, ističe Roganović.
Lokacija Komunica nalazi se na oko 350 metara nadmorske visine, a iskustvo sa novim vinogradom, prema riječima Roganović, pokazuje koliko izbor lokacije može biti važan za prilagođavanje klimatskim promjenama.
Studija italijanskog istraživačkog instituta Basile Caramia iz 2017. godine takođe pruža okvir za dugoročno planiranje vinograda u Crnoj Gori.
U tom dokumentu izdvojena su četiri vinogradarska regiona i 15 podregiona, pri čemu su sjeverni dio Crne Gore i pojedine mikrolokacije na većim nadmorskim visinama označeni kao pogodni za proizvodnju svježih bijelih vina.
Na moguće dugoročne promjene ukazuje i studija koju je 2024. godine sprovela grupa autora u okviru projekta MONTEVITIS, među kojima je i Sanja Radonjić.
„Klimatske projekcije za period 2041- 2070. ukazuju na to da bi rast temperatura mogao promijeniti prostorni raspored područja sa povoljnim uslovima za uzgoj vinove loze, što znači da bi pojedine lokacije na većim nadmorskim visinama i sjevernije lokacije mogle dobiti na značaju“, napominje Radonjić.
Međutim, sagovornici BIRN-a upozoravaju da veća nadmorska visina sama po sebi ne garantuje povoljnije uslove za uzgoj grožđa. Objašnjavaju da se moraju uzeti u obzir i orijentacija i nagib terena, tip i dubina zemljišta, dostupnost vode, rizik od mraza, izloženost vjetru i druge specifičnosti lokacije.
Iskustvo vinarije Keković u Kopilju upravo pokazuje da premještanje vinograda na veću nadmorsku visinu ne znači nestanak problema izazvanih sušom, čak ni kada je riječ o otpornim autohtonim sortama grožđa.
U međuvremenu, vinarija je, uz podršku Ministarstva poljoprivrede, uložila u meteorološku stanicu i senzore za praćenje temperature i vodnog statusa zemljišta i biljaka. Takva ulaganja omogućavaju preciznije praćenje uslova u vinogradu i prilagođavanje proizvodnje, ali podrazumijevaju i dodatne finansijske obaveze i uvođenje novih tehnologija.
Nova šansa za autohtone sorte
Uprkos klimatskim promjenama, crnogorske vinarije nastavljaju da ulažu napore u očuvanje autohtonih sorti poput vranca i kratošije, od kojih se proizvode crna vina. Tu su i autohtone bijele sorte: krstač i žižak.
Vino od autohtone bijele sorte žižak pojavilo se na crnogorskom tržištu relativno nedavno – vinarija Keković plasirala ga je 2024, a kompanija „13. jul - Plantaže“ 2026. godine. Iako autohtone crne sorte imaju snažnu ulogu u identitetu crnogorskog vinogradarstva, žižak je pokazao dodatni potencijal u uslovima sve većih vrućina i sve manje padavina.
„U uslovima visokih ljetnjih temperatura zabilježili smo umjerenije nakupljanje šećera, uz dobro očuvanu ukupnu kiselost i povoljnu pH vrijednost u trenutku berbe. To su značajne osobine u toplim klimatskim uslovima, u kojima ubrzano sazrijevanje može dovesti do brzog nakupljanja šećera i gubitka kiselosti, a time i do vina sa previsokim sadržajem alkohola“, naglašava Radonjić.
Žižak pripada sortama kasnijeg sazrijevanja, daje visoke prinose i odlikuje se čvršćom i debljom kožicom bobice. Te osobine čine ovu sortu zanimljivom za istraživanje u uslovima klimatskih promjena.
„Proizvodnju vina od žiška ne posmatramo samo kao oživljavanje stare sorte. Za nas ona predstavlja valorizaciju autohtonog sortimenta vinove loze Crne Gore, rezultat višegodišnjeg istraživačkog rada i priliku da vrijedan genetski resurs pronađe svoje mjesto u savremenoj proizvodnji i na tržištu, dok nastavljamo da proučavamo njegove osobine i potencijal u izmijenjenim klimatskim uslovima“, ističe Radonjić.
Kristina Roganović upozorava da klimatske promjene ne smiju dovesti do uniformisanja vinogradarstva, već da prilagođavanje treba da otvori prostor za raznovrsne mikrolokacije, autohtone sorte i vina sa snažnim lokalnim identitetom - u čemu vinarija vidi priliku za razvoj.
„Da sačuvamo ono što je autentično crnogorsko, ali da to proizvodimo na način prilagođen budućim klimatskim uslovima i savremenom tržištu“, kazala je za BIRN.
Ova priča je nastala uz podršku organizacija „Informed Earth” i „Earth Journalism Network” u okviru prekogranične saradnje „Hot(ter) Spots”.




