Nakon što je „lov na pedofile“ koji su organizovali tinejdžeri u Plovdivu završio ubistvom prenošenim uživo, policija pokušava da suzbije jačanje neonacističkih grupa u Bugarskoj.

Sadističko ubistvo 37-godišnjeg muškarca koje je počinila grupa tinejdžera u Plovdivu pokrenulo je žestoku debatu o neonacističkom uticaju na lokalnu omladinu i ponovo otvorilo pitanje osvetničkog djelovanja u Bugarskoj.

Georgi Kuzev, iz gradića Kričim, preminuo je od zadobijenih povreda 5. avgusta, nekoliko sati nakon prebijanja koje su tinejdžeri djelimično uživo prenosili na TikToku. Oni su osmislili plan da pronađu, namame i zatim napadnu osobe za koje su sumnjali da su pedofili.

Kuzev je namamljen na sastanak sa 17-godišnjom djevojkom koja se u njihovoj prepisci predstavljala kao petnaestogodišnjakinja. Pet tinejdžera, tri mladića i dvije djevojke, optuženo je za ubistvo. Međutim, fotografije napada koje su dospjele u medije ukazuju da je u napadu na Kuzeva možda učestvovala i veća grupa tinejdžera.

Fotografije na kojima tinejdžeri poziraju pored Kuzevljevog krvavog tijela daju i drugačiji kontekst događajima: svi tinejdžeri pokazuju gest stisnute pesnice, sa palcem savijenim ili podignutim, a zatim okrenutim ka unutra. Poznat kao „Tesak gest“, povezuje se sa Maksimom Marcinkevičem (1984–2020), ozloglašenim ruskim neonacističkim aktivistom koji je imao nadimak Tesak, što znači „sjekira“ ili „satarica“.

Taj gest je postao ideološki simbol nasilnog, osvetničkog i ekstremističkog ponašanja prema osobama optuženim da su bile umiješane u odnose sa maloljetnicima. Takođe je postao simbol podrške nasilju prema marginalizovanim seksualnim i etničkim grupama, što se preklapa sa praksama skinhed grupa koje zagovaraju bjelačku supremaciju.

Trajni uticaj „Tesaka“

„U posljednje vrijeme čitam o ovom brutalnom ubistvu i ono je definitivno inspirisano Tesakovim zločinima: pokazuju isti gest koji je on koristio. Izgleda da je njegov pokret i dalje uzor mladima krajnje desnice“, kazao je Aleksej Bačinski, ruski novinar koji je pobjegao od Putinovog režima i trenutno živi u Bugarskoj.

„Njegov pokret Restruct je zabranjen, a njegovi sljedbenici su u Rusiji dobili ozbiljne kazne, ali uglavnom iz političkih razloga, a ne zbog brutalnosti zločina“, kazao je Bačinski.

„Takve grupe ponekad nijesu krivično gonjene ako su lojalne vlasti, jer su vlasti uglavnom zainteresovane za krajnje desničarske grupe kada pokazuju znake opozicionog djelovanja.“

U Bugarskoj je jedan od glavnih sljedbenika Marcinkeviča, Alen Simeonov, koji je privukao pažnju medija pokretanjem grupa „lovaca na pedofile“. Simeonov je napisao knjigu o tom pokretu pod nazivom Škola za lovce na pedofile, za koju je tvrdio da je poslao Ministarstvu unutrašnjih poslova kako bi je koristila policija.

Nakon ubistva u Plovdivu, knjiga je povučena iz prodaje i trenutno se ne može kupiti. Ministarstvo unutrašnjih poslova negiralo je da je ikada sarađivalo sa Simeonovim ili odobrilo knjigu.

Simeonovljevi sljedbenici imali su važnu ulogu u protestima protiv prikazivanja belgijskog filma o odrastanju Close, koji govori o intenzivnom prijateljstvu dvojice dječaka. Oni su prekinuli nekoliko projekcija 2023. godine.

Brojne grupe, uglavnom na Telegramu, i dalje objavljuju sadržaj pod uticajem Simeonova i Tesaka o hvatanju navodnih pedofila u različitim bugarskim gradovima. Na TikToku su slične aktivnosti često praćene heštegovima sa Simeonovljevim imenom.

Simeonov - koji je 2021. godine, sa 17 godina uhapšen zbog fizičkog nasilja, ogradio se od događaja u Plovdivu.

„Počeli smo [da lovimo pedofile na internetu] kada smo imali 15 ili 16 godina. Željeli smo da budemo korisni društvu i da razvijemo građansku svijest“, kazao je Simeonov u intervjuu za televiziju Bulgaria on Air 8. avgusta.

Tvrdi da su njegovim aktivnostima razotkrili više od 200 ljudi, ali da je samo nekolicina zvanično završila pred sudom. Ipak, kaže da zakon mora imati posljednju riječ: „Da su ti ljudi [iz Plovdiva] bili dio naše organizacione mreže, ne bi postupili na ovaj način - ono što mi radimo potpuno je suprotno.“

Međutim, objave na TikToku koje je BIRN analizirao često veličaju aktivnosti Simeonova kao nastavak Tesakovih prebijanja i ubistava, dok se tinejdžeri koji su učestvovali u napadu u Plovdivu nazivaju novim herojima pokreta.

Profesor filozofije u Sofiji i voditelj podkasta, Vasil Lozanov, kazao je BIRN-u da je nedavno svojim učenicima dao zadatak da sastave listu stavova za diskusiju na času. Jedan od njih iznio je mišljenje da su osvjetnici poput „lovaca na pedofile“ potrebni zato što se policiji ne može vjerovati.

Neki učenici imali su podijeljena osjećanja kada im je Lozanov ukazao da osvetničko sprovođenje pravde može imati opasne posljedice.

„Imam utisak da postoji prećutno odobravanje takvih praksi, bez svijesti da se one mogu pretvoriti u nasilje nad ljudima koje je lako viktimizovati“, kazao je Lozanov.

Premijer optužuje opoziciju da podstiče neonaciste

Nakon ubistva, policija u Plovdivu pojačala je pritisak na krajnje desničarske i radikalne grupe u Bugarskoj.

Policija je 15. avgusta uhapsila ukupno 18 osoba zbog navodnih veza sa neonacističkom organizacijom Blood and Honour. Policija je lokalnim medijima saopštila da, iako ne postoji jasna veza između ovih slučajeva, „postoje određene povezanosti“ i da su neki od uhapšenih bili u međusobnom kontaktu.

Trojica od 18 uhapšenih - među njima otac i sin - osumnjičeni su za izazivanje nasilja i zadržani su radi dalje istrage. Sin je prethodno, u julu, bio uhapšen zbog napada na dvojicu migranata iz Nepala u Plovdivu, a bio je u kontaktu i sa jednom osobom uhapšenom zbog avgustovskog ubistva.

„U ova dva slučaja u Plovdivu - ubistvu muškarca i novijem hapšenju neonacističke grupe - možemo vidjeti dva različita, ali ponekad preklapajuća sloja. Jedan je mreža koja postoji kao samodovoljan sistem, dok je drugi više površan i imitatorski, po uzoru na Tesakov pokret ‘Occupy Paedophilia’, koji su u Bugarsku prenijeli lokalni imitatori poput Alena Simeonova“, kazao je BIRN-u Ruslan Trad, novinar nedjeljnika Capital koji prati teme odbrane i bezbjednosti.

„To ukazuje da granica između ‘organizovane ideologije’ i ‘domaće imitacije’ nije jasno određena. Mladi na periferiji takvih krugova funkcionišu kao prostor za regrutaciju i radikalizaciju starijih, strukturisanih mreža, dok sami tinejdžeri u te krugove ulaze preko plićeg, estetskog sloja - na primjer preko muzike, mimova i gestova - a da pritom nužno ne razumiju širu ideološku sliku starijih pokreta“, tvrdi Trad.

U međuvremenu, prve reakcije vodećih bugarskih političara na ubistvo u Plovdivu iskorišćene su za napade na političke protivnike ili promociju sopstvenih agendi.

„Oni koji brišu sjećanje na antifašistički pokret sada su šokirani fašističkim simbolima oko počinilaca u Plovdivu“, kazao je premijer Rumen Radev 12. avgusta, optužujući opoziciju da podstiče nacističke ideje.

Njegova izjava izazvala je čuđenje, jer optuženi za ubistvo nijesu povezani sa glavnim političkim partijama. Radev je ubistvo povezao i sa nedostatkom časova o „religiji i dobroti“. Pitanje obavezne vjeronauke u školskim programima više puta se vraćalo u javnu debatu posljednjih godina, a protivnici vlasti su ga nedavno kritikovali kao mogući kanal ruskog uticaja.

Iako ranije nije zauzimao posebno izražen stav o pravoslavlju, Radev i njegova partija Progressive Bulgaria učinili su „tradicionalne vrijednosti“ jednom od ključnih političkih poruka nakon dolaska na vlast. Tako je, na primjer, partija ovog ljeta podržala Marš porodice, koji se predstavlja kao hrišćanski, patriotski i porodično orijentisan kontraskup godišnjoj LGBTQ+ Paradi ponosa u Sofiji.