Vladica Aćimović i Goran Belušević od 2010. godine vode sudski spor zbog Ugovora o zajedničkom investiranju u stambeni objekat u blizini Bijele.

Zbog dugotrajnog sudskog postupka Vladica Aćimović i Goran Belušević od 2010. godine ne mogu da prekinu Ugovor o zajedničkom investiranju, niti da utvrde prava svojine, naknadu štete i troškove postupka pred crnogorskim sudovima.

Belušević i Aćimović su u avgustu potpisali Ugovor o zajedničkom investiranju a nakon što je objekat u blizini Bijele gotovo završen Belušević je 2010. godine odlučio da raskine ugovor zbog nezadovoljstva dinamikom radova. Nakon što Aćimović na to nije pristao od 2010. se u Osnovnom sudu u Herceg Novom vodi parnica koja je došla i do Vrhovnog suda Crne Gore.

Ugovorom je određeno da objekat mora biti završen u roku od 18 mjeseci od dana pravosnažnosti rješenja o odobrenju gradnje. Nakon potpisivanja Aneksa kojim su Belušević i Aćimović precizirali ugovor, sa gradnjom je započeto u maju 2008. godine.

Belušević u tužbi tvrdi da je Aćimović neopravdano kasnio sa gradnjom, dok Aćimović tvrdi da je Belušević ometao gradnju.

Predsjednica Osnovnog suda u Herceg Novom, Vesna Gazdić, za BIRN navodi da je riječ o dugotrajnom i kompleksnom parničnom postupku koji obuhvata pitanje naknade štete i raskida ugovora o zajedničkoj gradnji.

„Složenost predmeta u prvom redu, prolazi iz obimne dokazne građe, većeg broja spornih pravnih i činjeničnih pitanja, kao i činjenice da je predmet bio predmet višestepenog sudskog odlučivanja“, kazala je Gazdić BIRN-u.

Navodeći da je sud dužan da postupak vodi efikasno i bez nepotrebnog odlaganja, Gazdić je istakla da se prilikom trajanja postupka moraju imati u vidu složenost predmeta, obim dokaznog postupka, kao i korišćenje redovnih i vanrednih pravnih sredstava, kao i procesne radnje svih učesnika u postupku.

Goran Belušević je ugovorom o zajedničkoj izgradnji objekta uložio svoje zemljište u neposrednoj blizini Bijele, u naselju Jošice, dok se Vladica Aćimović obavezao da izgradi objekat po sistemu „ključ u ruke“, a da izgrađeni objekat podijele 27 naprema 73 odsto neto stambene površine objekta. Tom podjelom 27 odsto pripalo bi Beluševiću, a 73 odsto Aćimoviću.

Supruga Vladice Aćimovića, Andrijana Kapisoda-Aćimović, tvrdi da sumnja u zloupotrebu službenog položaja i nezakonito postupanje suda.

„Sve ove godine naš uložen novac je zarobljen i objekat propada, vodi se spor koji nema smisla ali sud nastavlja bez obzira što Vrhovni sud ukazuje na propuste i naložio je da se izvedu“, kazala je Aćimović-Kapisoda za BIRN.

Ona tvrdi da se postupak pred sudom vodi „radi otimanja objekta“, navodeći da se Belušević tokom gradnje „hvalio da će sve biti njegovo i da ima prijatelje koji će mu u tome pomoći“.

Belušević je kazao BIRN-u da mu je cilj od početka isti – da riješi stambeno pitanje za svoju porodicu, pri čemu ističe da su mu dvoje djece i dalje podstanari. On od suda očekuje da potvrdi djelimičnu presudu o raskidu sklopljenog Ugovora i Aneksa Ugovora o zajedničkoj gradnji, te da preciziraju naknadu štete „nastalu zbog kašnjenja, nekvalitetno izvedenih radova, zbog raskidanja ugovora i drugo“.

„Nadam se da je kraj na vidiku i da ću uspjeti ostvariti svoj postavljeni cilj, da ću ja objekat završiti svojim sredstvima, a gospodinu Aćimoviću vratiti uložena sredstva u skladu sa uzansama o građenju i Zakonom o obligacionim odnosima Crne Gore“, navodi Belušević.

Spor stigao i do Vrhovnog suda

Osnovni sud u Herceg Novom donio je prvu djelimičnu presudu o slučaju 2021. godine i usvajajući tužbu Beluševića raskinuo Ugovor o zajedničkom investiranju i Aneks navedenog ugovora zbog „neispunjenja ugovorne obaveze“.

„Prema stanovištu suda, neizvedenost radova u procentu utvrđenom od strane vještaka ne može se smatrati neispunjenjem neznatnog dijela obaveze od strane tuženog, pa kako je u postupku nesumnjivo utvrđeno da tuženi nije izvršio svoju ugovornu obavezu, to su se stekli uslovi da se predmetni ugovor i aneks raskinu“, navodi se u presudi.

Nakon što je porodica Aćimović podnijela žalbu na presudu Osnovnog suda, Viši sud u Bijelom Polju je 2023. potvrdio presudu Osnovnog suda u Herceg Novom i odbacio žalbu kao neosnovanu.

Porodica Aćimović zatražila je dvije revizije kojima pobijaju presudu Višeg suda, zbog „bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava“. Nakon toga Vrhovni sud Crne Gore je ukinuo odluke Višeg i Osnovog suda i vratio slučaj na ponovno odlučivanje u Herceg Novi. Vrhovni sud je ocijenio da u ranijim presudama nije dovoljno utvrđeno ko je odgovoran za to što objekat nije završen u ugovorenom roku, ali nije zauzeo stav da li ugovor treba raskinuti.

Viši i Osnovni sud su prethodno zaključilli da je investitor kriv jer je ostao nezavršen dio radova, ali nijesu detaljno ispitali tvrdnje da su na kašnjenje uticale i okolnosti na strani drugog učesnika u poslu. Vrhovni sud je ukazao i da nije pravilno razmotreno pitanje načina raskida ugovora, kao ni svi dokazi koje je tuženi predlagao.

„Pravo na raskid ugovora ne može se ostvariti preobražajnom tužbom, već se može utvrditi da je ugovor raskinut, ako za takvu odluku postoji pravni interes“, navodi se u rješenju Vrhovnog suda.

Preobražajna tužba je akt kojim tužilac zahtijeva od suda da je promijeni, ukine ili zasnuje neki postojeći pravni odnos.

Osnovni sud u Herceg Novom je prošlog novembra donio novu djelimičnu presudu, dopunjenu izjavom da je Vladica Aćimović prekinuo radove na objektu u septembru 2010. godine i od tada nije izvodio bilo kakve radove. Osnovni sud je u ponovljenom postupku zaključio da je Aćimović odgovoran za neispunjenje ugovorne obaveze, dok je dokaze o navodnom ometanju radova odbio kao neblagovremene i nebitne za odluku o raskidu ugovora.

Osnovni sud je odbio Aćimovićeve dokaze o opstrukcijama Beluševića navodeći da su dostavljeni nakon pripremnog ročišta, a ocjenjeno je i da se predlozi ne smatraju bitnim za donošenje odluke jer se sud bavio raskidom ugovora zbog neispunjenja ugovorne obaveze o roku.

„Osim toga, kako je Ugovor i Aneks obaveza za stranke, to se odredbe istog moraju poštovati, pa sud kod te činjenice smatra da nema ni potrebe za saslušavanjem svjedoka koji su predloženi od strane tuženog na okolnosti eventualne smetnje izvođenja radova. Osim toga, radi se o nepouzdanom dokazu, kao i činjenici da je od momenta podnošenja tužbe pa do posljednjeg ročišta proteklo više od 15 godina“, navodi se u djelimičnoj presudi.

Radovi kasnili zbog nesuglasica

Andrijana Kapisoda-Aćimović tvrdi da se nakon podnošenja nove žalbe na odluku Osnovnog suda predmet ponovo nalazi pred Višim sudom u Bijelom Polju.

Među dokazima koje Aćimović smatra važnim su saslušanje radnika koji su radili na objektu, policijski izvještaj, kao i dokumentacija o sporu sa vlasnikom susjedne parcele.

„Vrhovni sud navodi da ne može na osnovu iskaza samo stranaka u postupku da se izvede pouzdan zaključak o činjenicama, već je potrebno izvesti predložene dokaze. Izostala je ocjena opstrukcije od strane tužioca, saslušanje radnika na objektu, izveštaj policije po prijavi Marka Balića, postojanje sudskog spora protiv tužioca sa komšijom o utrđivanju prava svojine na dijelu katastarske parcele na kojoj se gradio objekat , podnošenje od strane tužioca predloga za izdavanje privremene mjere sudu za obustavu radova na objektu, ometanje vršenja radova, zahtjevi za dodatne radove. Sud po drugi put ne želi da se bavi suđenjem već udovoljava tužiocu“, tvrdi Kapisoda-Aćimović.

Međutim Belušević tvrdi da ne postoji prijava u policiji i da nije ometao gradnju, već da je Aćimović svojevoljno prekidao gradnju zbog nedostatka novca. Belušević kaže da je na gradilište dolazio inspektor u civilu u svojstvu poznanika vlasnika susjedne parcele, koji je posavjetovao Beluševića i Aćimovića da ponovo dovedu geometra koji će potvrditi i označiti tačku placa oko koje je naknadno nastao spor.

„Neistina je da je inspektor prekinuo ili obustavio radove, jer na to nije imao nikakvo pravo. Ovo je lako provjeriti jer bi po istom morao postojati izvještaj u policiji, a potpuno je jasno da nadležnost policije ne postoji“, kaže Belušević za BIRN.

Iz Vrhovnog suda za BIRN navode da sud nije zauzeo stav kakva konačna odluka mora biti, već je naložio da se postupak ponovi i nedostaci otklone.

„Vrhovni sud je u ovom predmetu ukinuo prethodne presude nižestepenih sudova jer je ocijenio da nijesu dovoljno razjašnjene sve ključne činjenice i da nijesu izvedeni svi važni dokazi. Da li je u konkretnom slučaju postupljeno po datim nalozima biće predmet ocjene od strane Vrhovnog suda u postupku odlučivanja po vanrednom pravnom sredstvu, ukoliko isti izjavi nezadovoljna strana“, kazali su iz Vrhovnog suda.

U zahtjevu za rasid ugovora Belušević je tražio naknadu štete zbog povrede ugovornih obaveza, prekoračenja roka gradnje, odstupanja od projektne dokumentacije te nekvalitetne gradnje. Aćimović u odgovoru na tužbu tvrdi da su ti navodi neosnovani, te da je Belušević postupao nesavjesno i ometao gradnju, te prikrivao spor koji je postajao na zemljištu.

U toku početnih radova na objektu, vlasnik susjedne parcele, Marko Balić, tražio je obustavu radova tvrdeći da je Belušević uzurpirao dio njegovog zemljišta. Osnovni sud je odbacio tužbu Balića kao i Viši sud u Podgorici, ali Aćimović u protivtužbi tvrdi da su zbog toga bili obustavljeni radovi na zajedničkom objektu.

Izgrađeni objekat uviđajem vještaka građevinske struke Tihomira Mračevića je prvobitno 2016. godine procijenjen kao završen u iznosu od 82,54 odsto. Dopunskim nalazom vještakinje građevinske struke Sonje Radović, zaključeno je da je procenat izvedenosti radova 74,28 odsto, a neizvedeni radovi u procentu od 25,72 odsto. Vještaci su se izjasnili da je nesporno došlo do prekoračenja roka za završetak radova, a prema mišljenju Radović objekat je trebao biti završen 15. maja 2010. godine, a sa izvođenjem radova se prestalo u septembru 2010. godine.

Iz Vrhovnog suda su kazali da prema standardima Evropskog suda za ljudska prava sudski postupci moraju biti vođeni bez nepotrebnog odugovlačenja.

„Međutim, kod složenih imovinsko-pravnih sporova, naročito onih sa više zahtjeva i obimnim dokaznim postupkom, trajanje postupka se cijeni u širem kontekstu svakog pojedinačnog predmeta. Ostaje obaveza svih sudova da postupke vode što efikasnije, kako bi se jačalo povjerenje građana u pravosuđe i pravnu sigurnost“, kazali su iz Vrhovnog suda BIRN-u.