Analiza sudskih postupaka pokazuje ograničenu upotrebu instituta zaštićenog svjedoka i svjedoka saradnika, dok institucije odbijaju da objave podatke o njihovoj primjeni.
Dok državne institucije odbijaju da saopšte koliko je osoba u Crnoj Gori obuhvaćeno Programom zaštite svjedoka, sudska praksa pokazuje da se zaštićeni svjedoci rijetko koriste tokom suđenja za organizovani kriminal i korupciju.
Program zaštite svjedoka primijenjuje se ukoliko postoji ozbiljna opasnost po život, slobodu ili imovinu svjedoka zbog njegovog iskaza. Zakon o zaštiti svjedoka predviđa fizičku zaštitu, relokaciju ili promjenu identiteta svjedoka, a zaštita može trajati godinama.
Iako je zakonom predviđeno vođenje evidencije o zahtjevima i primijenjenim mjerama zaštite, javnost nema uvid u statistiku i funkcionisanje Programa zaštite svjedoka jer se radi o službenoj tajni.
Iz Ministarstva unutrašnjih poslova (MUP) su kazali BIRN-u da je više lica obuhvaćeno programom zaštite svjedoka, ali nisu precizirali njihov broj.
„U praksi se najčešće primjenjuju mjere fizičke zaštite i relokacije, dok se mjera promjene identiteta takođe često koristi, u zavisnosti od procjene ugroženosti... U posljednjih nekoliko godina nije zabilježen nijedan slučaj u kojem je bezbjednost lica iz programa zaštite bila ugrožena“, kazali su iz MUP-a.
Iz Vrhovnog državnog tužilaštva (VDT) nijesu odgovorili na pitanje BIRN-a koliko je u posljednjih 10 godina podnijeto zahtjeva za zaštitu svjedoka, koliko ih je odobreno ili odbijeno.
„Zbog povjerljivosti podataka kada je u pitanju Program zaštite svjedoka, ne možemo dati konkretne podatke“, kazali su iz VDT-a.
Program zaštite svjedoka se najčešće primjenjuje u predmetima organizovanog kriminala, ratnih zločina, djela protiv bezbjednosti države i drugih teških krivičnih djela. Zakon omogućava zaštitu i porodici svjedoka, ali ne postoje zvanični podaci da li je Crna Gora pružala tu vrstu zaštite.
Statistika o svjedocima - službena tajna
Program zaštite svjedoka je u Crnoj Gori prvi put primijenjen 2008. godine tokom suđenja za ubistvo policijskog funkcionera Slavoljuba Šćekića, koji je u avgustu 2005. ubijen na pragu porodične kuće u Podgorici. Tokom suđenja zaštićeni svjedok 001, Zoran Vlaović – Bohum, otkrio je javnosti svoj identitet i raskinuo saradnju sa tužilaštvom.
Dnevni list Vijesti je 2014. objavio da je potencijalni svjedok o ubistvu urednika dnevnog lista "Dan" Duška Jovanovića tražio od tužilaštva zaštitu, ali nije dobio zvaničan odgovor. Iz tužilaštva su tada kazali da će odluku donijeti kada procijene kredibilnost svjedoka.
Prethodnih godina u Crnoj Gori je povećan broj optužnica zbog korupcije i organizovanog kriminala, ali u većini slučajeva još nije došlo do pravosnažnih presuda. U nekim od slučajeva angažovani su zaštićeni svjedoci i svjedoci saradnici.
U februaru 2020. pred Višim sudom u Podgorici zaštićeni svjedok Milan Kankaraš je svjedočio na suđenju optuženima za ubistvo Šćepana Roganovića koji je u Herceg Novom ubijen u obračunu škaljarskog i kavačkog kriminalnog klana.
Kosovski državljanin Bajram Pista koji je uhapšen u aprilu 2019. godine kasnije je od Specijalnog državnog tužilaštva dobio status zaštićenog svjedoka na suđenju organizovanoj kriminalnoj grupi optuženoj za ranjavanje novinarke Olivere Lakić i ubistvo Miodraga Kruščića.
O primjeni Programa zaštite odlučuje posebna komisija koju čine predstavnici pravosuđa, policije, sistema izvršenja krivičnih sankcija i psiholog. Inicijativu za uključivanje u program mogu pokrenuti svjedok, tužilaštvo, sud ili policija.
Prema Zakonu o zaštiti svjedoka podaci o radu komisije, Jedinice za zaštitu i drugih državnih organa uključenih u program predstavljaju službenu tajnu.
Ekspert za bezbjednost Ivan Pekić smatra da povjerljivost sistema zaštite svjedoka ne bi smjela biti razlog za potpuno odsustvo institucionalne transparentnosti.
"Osnovni statistički podaci, agregirani i anonimizovani, mogli bi se objavljivati bez ugrožavanja bezbjednosti štićenih lica. Takvi podaci su važni radi javnog nadzora, procjene efikasnosti sistema i jačanja povjerenja građana u institucije“, kazao je Pekić BIRN-u.
„Potpuna netransparentnost često proizvodi suprotan efekat - stvara sumnju u stvarni domet i funkcionalnost programa zaštite.“
Prema podacima MUP-a u Crnoj Gori nije zabilježen nijedan slučaj u kojem je bila ugrožena bezbjednost zaštićenog svjedoka a nisu zabilježeni ni slučajevi prekida programa zaštite svjedoka.
Iz MUP-a navode da trajanje programa zaštite zavisi od trajanja sudskog postupka u kojem svjedok učestvuje, ističući da zbog učestalih odlaganja ročišta „programi zaštite često traju i po više godina“.
„Troškovi nisu fiksno određeni po licu, već zavise od niza faktora, uključujući aktuelne troškove smještaja, životne troškove, visinu minimalne zarade i druge okolnosti u državi u kojoj se lice nalazi“, kazali su iz MUP-a.
Svjedoci saradnici mijenjali iskaze
Zakonom o krivičnom postupku omogućeno je davanje statusa svjedoka saradnika pripadniku kriminalne organizacije protiv kojeg se vodi krivični postupak.
Državni tužilac može dodjeliti status svjedoka saradnika optuženom koji pruži iskaz ili dokaz koje će doprinijeti dokazivanju krivičnog djela i krivice optuženih, ali i pomoći u otkrivanju i sprečavanju drugih krivičnih djela kriminalne organizacije.
Predlog za dodjeljivanje statusa svjedoka saradnika podnosi tužilastvo a odluku o tome donosi vijeće suda. Svjedok saradnik ne može biti gonjen za krivično djelo organizovanog kriminala za koje je svjedočio.
Specijalno državno tužilaštvo je dodjelilo status svjedoka saradnika Aleksandru Saši Sinđeliću i Mirku Paji Velimiroviću u slučaju poznatom kao „Državni udar“, a u kojem su lideri Demokratskog fronta Andrija Mandić i Milan Knežević i još 11 državljana Srbije i Rusije optuženi za navodni pokušaj nasilnog rušenja vlasti na parlamentarnim izborima u oktobru 2016.
Uoči donošenja prvostepene presude Sinđelić je negirao tvrdnje koje je iznio u sudskom procesu, dok je Velimirović kasnije medijima izjavio da je lažno svjedočio.
Viši sud je u julu 2024. oslobodio krivice optužene, navodeći da nema dokaza da su učinili krivična djela za koja se terete.
Pekić smatra da bi Crna Gora morala odlučnije koristiti institute zaštićenih svjedoka i svjedoka saradnika, ali uz stroge procesne i kontrolne mehanizme.
"Problem nije u samom institutu, već u načinu njegove primjene. Ukoliko se iskazi svjedoka saradnika ne potvrđuju drugim dokazima i ukoliko ne postoji snažna sudska kontrola, otvara se prostor za trgovinu iskazima i kompromitovanje postupaka. Dakle, šira primjena jeste potrebna, ali uz visok stepen profesionalizma i procesnih garancija", smatra Pekić.
Opasnost od manipulacija
Iz Vrhovnog državnog tužilaštva su kazali BIRN-u da su informacije o svjedocima saradnicima zaštićene i nisu dostupne javnosti, kako bi se osigurala njihova bezbjednost i nesmetano vođenje krivičnih postupaka.
U MUP-u tvrde da nije bilo slučajeva uključivanja svjedoka saradnika u program zaštite svjedoka.
Pred Višim sudom u Podgorici optuženi bivši viceguverner Centralne banke Crne Gore, Velibor Milošević, je izjavio da je odbio da postane svjedok saradnik u sudskom procesu protiv bivšeg vlasnika „Atlas grupe“ Duška Kneževića, vlasnika Atlas grupe.
Kneževićev bivši vozač, Vlatko Rašović, dobio je status svjedoka saradnika u slučaju poznatom kao „Koverta“, u kojem su vlasnik Atlas grupe i bivši gradonačelnik Podgorice Slavoljub Stijepović optuženi za stvaranje kriminalne organizacije i pranje novca.
Viši sud je u februaru 2023. proglasio nevažećim iskaz svjedoka saradnika Milana Kankaraša na suđenju protiv kriminalne grupe Zorana Mrvaljevića – Mrve. Sud je tada zbog tehničkih propusta tužilaštva izuzeo iskaz svjedoka saradnika kao pravno nevaljan.
Pekić smatra da država može ponuditi određene pogodnosti svjedocima saradnicima ukoliko time dolazi do razbijanja ozbiljnih kriminalnih struktura i procesuiranja organizatora težih krivičnih djela.
„Međutim, pogodnosti ne smiju biti takve da faktički aboliraju teške oblike kriminalnog djelovanja bez jasnog javnog interesa i bez potvrde iskaza drugim dokazima. Svjedok saradnik ne smije postati dominantan ili jedini dokaz u postupku", kazao je Pekić.
On podsjeća da organizovane kriminalne grupe funkcionišu po principu zatvorenosti, unutrašnje lojalnosti i hijerarhijske discipline, zbog čega je teško dokazati njihovu strukturu isključivo materijalnim dokazima.
„Upravo zato su iskazi insajdera jedan od ključnih instrumenata u savremenim sistemima borbe protiv organizovanog kriminala. Međutim, svaka šira primjena ovih instituta mora biti pažljivo kontrolisana, jer prekomjerno oslanjanje na svjedoke saradnike može otvoriti prostor za manipulacije, kalkulisane iskaze i procesne zloupotrebe", rekao je Pekić.
