Iako je Crna Gora modernizovala Termoelektranu Pljevlja, i dalje mora da dokaže usklađenost s ekološkim standardima EU dok se priprema za pristupanje Uniji, upozorava predstavnik Energetske zajednice Adam Cveč.
Crna Gora se, uprkos opsežnoj ekološkoj modernizaciji Termoelektrane Pljevlja, i dalje suočava sa mogućnošću da bude utvrđeno kako ne poštuje pravila Energetske zajednice zbog rada ovog zastarjelog postrojenja na ugalj, izjavio je za BIRN Adam Cveč, šef Jedinice za dekarbonizaciju i upravljanje u Sekretarijatu Energetske zajednice.
Termoelektrana Pljevlja, jedina elektrana na ugalj u Crnoj Gori, ostaje najveći izazov za zelenu tranziciju zemlje. Puštena u rad 1982. godine, termoelektrana je u decembru 2020. prekoračila dozvoljeni limit od 20.000 radnih sati, što je dovelo do pokretanja postupka zbog povrede obaveza iz Ugovora o osnivanju Energetske zajednice.
Cveč je u intervjuu kazao da postupak pokrenut zbog prekoračenja dozvoljenog broja radnih sati termoelektrane Pljevlja još nije okončan.
„Termoelektrana Pljevlja već je prekoračila ograničenje od 20.000 radnih sati koje joj je bilo odobreno“, kazao je za BIRN.
„Kada smo provjeravali stepen usklađenosti sa propisima, utvrdili smo da dostavljeni podaci ukazuju na prekoračenje dogovorenog ograničenja, zbog čega smo još 2021. godine pokrenuli postupak zbog kršenja Ugovora o osnivanju Energetske zajednice.“
Energetska zajednica, čije su članice Evropska unija i devet država kandidata ili potencijalnih kandidata za članstvo u EU, ima za cilj stvaranje integrisanog regionalnog energetskog tržišta na osnovu pravno obavezujućeg ugovora. Sekretarijat Energetske zajednice nadzire sprovođenje tog ugovora.
Mada je Elektroprivreda Crne Gore (EPCG) sprovela opsežnu ekološku modernizaciju Termoelektrane Pljevlja kako bi smanjila emisije štetnih materija, iz Sekretarijata Energetske zajednice poručuju da postupak još nije okončan i da će za utvrđivanje usklađenosti sa ekološkim standardima biti neophodni podaci o redovnom radu postrojenja tokom 2026. godine.
Eventualno članstvo Crne Gore u Evropskoj uniji donijeće strože obaveze u oblasti zaštite životne sredine, uključujući učešće u EU Sistemu trgovine emisijama (EU ETS), što bi moglo značajno povećati troškove proizvodnje električne energije iz uglja.
Cveč je kazao da, iako je sprovedena tehnička modernizacija, budućnost Termoelektrane Pljevlja i kredibilitet Crne Gore u oblasti zaštite životne sredine zavise od potvrđene usklađenosti s ekološkim standardima i jasne dugoročne strategije za Termoelektranu i pljevaljski region. Uprkos sprovedenoj tehničkoj modernizaciji, Cveč je potvrdio da je pravni postupak protiv Crne Gore zbog kršenja propisa još otvoren
„S pravnog stanovišta, sada smo došli do faze u kojoj procjenjujemo novonastalo stanje u vezi s Termoelektranom na kojoj je sprovedena tehnička modernizacija“, kazao je Cveč. „Da li modernizovana Termoelektrana ispunjava važeće standarde emisija propisane Direktivom o industrijskim emisijama, tek treba utvrditi na osnovu provjerenih podataka o emisijama.“
Zelene ambicije na ispitu realnosti
Crna Gora mora obezbijediti da Termoelektrana Pljevlja ispunjava ekološke standarde u okviru procesa pristupanja EU, posebno u oblastima obuhvaćenim pregovaračkim Poglavljem 27 (Životna sredina i klimatske promjene) i Poglavljem 15 (Energetika). Ključne obaveze uključuju smanjenje emisija štetnih materija, dokazivanje usklađenosti s propisima na osnovu provjerenih podataka o radu postrojenja i usklađivanje nacionalnog zakonodavstva s ekološkim i energetskim propisima EU.
Kao predvodnik u procesu pristupanja Evropskoj uniji na Zapadnom Balkanu, crnogorske vlasti nastoje da završe pregovore do kraja 2026. godine i da Crna Gora postane članica EU do 2028. godine.
Cveč je naglasio da nakon pristupanja Evropskoj uniji neće biti prostora za nepoštovanje propisa.
„Kada postanete članica EU, postupci zbog kršenja propisa mnogo su stroži od naših. Takva kršenja se shvataju ozbiljnije jer na kraju podrazumijevaju plaćanje novčanih kazni“, kazao je.
„Nešto mora da se promijeni, jer će sadašnje rezerve uglja, uz trenutni tempo eksploatacije, trajati 35 godina. Dakle, htjeli vi to ili ne, doći će dan kada u Pljevljima više neće biti uglja.“
Nacionalni energetski i klimatski plan Crne Gore (NEKP), usvojen u decembru 2025. godine, usmjeren je na smanjenje emisija gasova sa efektom staklene bašte, povećanje udjela obnovljivih izvora energije, unapređenje energetske efikasnosti i jačanje energetske sigurnosti. Plan se bavi i postepenim prestankom upotrebe uglja, uz zahtjev za smanjenje emisija gasova sa efektom staklene bašte za 55 odsto i dostizanje udjela obnovljivih izvora energije od najmanje 50 odsto u bruto finalnoj potrošnji energije.
Cveč je ukazao na ekonomske posljedice kada u EU počne da se primjenjuje određivanje cijene emisija ugljenika.
„Kada dođe dan da Crna Gora pristupi Evropskoj uniji, postaće punopravna država članica usklađena sa svim propisima“, kazao je Cveč. „Odmah, od prvog dana, Crna Gora će biti uključena u veoma složen sistem trgovanja emisijama, s cijenom od 80 eura po toni. Čak i ako postoji politički podsticaj da se tranzicija odloži, pristupanje Crne Gore Evropskoj uniji moglo bi je zapravo ubrzati. Međutim, tu postoji velika zamka: ako se unaprijed ne razmisli o tome kako postepeno prestati sa upotrebom uglja, suočićete se sa šokom zbog pristupanja EU.“
Razvoj obnovljivih izvora energije utiče na životnu sredinu
Kada je riječ o pregovaračkom poglavlju 27, Evropska komisija je u Izvještaju o napretku za 2025. godinu ukazala na nedostatke u oblastima kvaliteta vazduha, upravljanja otpadom i vodama, zaštite prirode i klimatskih politika, kao i na slabe administrativne i inspekcijske kapacitete. Komisija je takođe konstatovala spor napredak u ispunjavanju završnih mjerila za ovo poglavlje.
Kada je riječ o poglavlju 15, Komisija je ocijenila da je Crna Gora dostigla dobar nivo pripremljenosti, ali da su potrebne dodatne reforme kako bi se njen energetski sektor uskladio sa standardima EU.
Na pitanje o mehanizmima za sprovođenje propisa prema državama koje zaostaju u zelenim reformama, Cveč je ukazao na to da, iako u okviru Energetske zajednice postoje formalne sankcije, politički pritisak i nadzor javnosti često imaju neposredniji uticaj.
„Imamo sistem za sprovođenje propisa koji potencijalno podrazumijeva sankcije protiv ugovornih strana, ali te sankcije su simbolične, poput privremenog oduzimanja prava glasa“, kazao je.
„Javna svijest i percepcija takođe pokreću promjene... Kada neka država krši propise, to često izaziva opsežnu javnu raspravu. Imamo mogućnost da javno prozovemo prekršioce.“
Govoreći o nastojanjima zemalja regiona da povećaju korišćenje obnovljivih izvora energije, Cveč se osvrnuo na osjetljivu ravnotežu između ubrzanog razvoja projekata vjetroelektrana i solarnih elektrana i očuvanja prirode, pozivajući se na iskustva iz prethodnog širenja mreže malih hidroelektrana u regionu.
„U samoj Evropskoj uniji postoji velika dilema i važno pitanje: u kojoj mjeri bi trebalo ubrzati realizaciju projekata obnovljivih izvora energije zbog energetske tranzicije, po cijenu blažeg pristupa ekološkim propisima.“
„Područja za ubrzani razvoj obnovljivih izvora energije pažljivo se određuju tako da mogućnost sukoba u vezi sa zaštitom životne sredine bude što manja... poput degradiranih područja, nekadašnjih rudnika uglja ili bivših industrijskih lokacija, gdje neće biti mnogo sukoba s lokalnim zajednicama i gdje se ne ugrožavaju ekosistemi“, kazao je Cveč.
Analiza BIRN-a iz septembra pokazala je da Vlada Crne Gore i Agencija za zaštitu životne sredine odobravaju projekte solarnih elektrana uprkos upozorenjima o mogućoj šteti po područja koja bi mogla biti stavljena pod zaštitu i ugrožene vrste.
Cveč je dodao da Sekretarijat Energetske zajednice aktivno podržava razvoj područja za ubrzani razvoj obnovljivih izvora energije posredstvom svog Centra za ubrzanje razvoja obnovljivih izvora energije. Ova inicijativa pruža tehničku pomoć zemljama Zapadnog Balkana u pronalaženju pogodnih lokacija za projekte obnovljivih izvora energije, pojednostavljivanju procedura za izdavanje dozvola i uključivanju mjera zaštite životne sredine i društvenih interesa u proces planiranja.
