Milica (ovo nije pravo ime sagovornice) imala je 19 godina kada je njen bivši momak podijelio njene intimne fotografije prijateljima i rodbini.

U vezi je Milica trpjela emocionalno zlostavljanje, ljubomoru i uvrede. Umjesto da odlazi na fakultet, ostajala je kod kuće kako bi izbjegavala konflikte sa momkom. Međutim, on je postajao sve grublji i optuživao je da želi da bude sa nekim drugim.

Kako njegova agresija ne bi kulminirala Milica je pristala na fotografisanje nakon intimnog odnosa.

“Govorio je zastrašujućim tonom da na tim slikama moram da budem nasmijana. Da se vidi da uživam, inače neće moći da se uzbudi kada ih kasnije bude gledao“, kazala je Milica u razgovoru za BIRN.

Milica je pristajala na fotografisanje zbog straha da ne bude fizički povrijeđena, ali i zato što nije znala kako bi povrede objasnila najbližima. Kada je momak počeo da je uhodi odlučila je da prekine vezu.

“Sjećam se da sam se vraćala kući pješke nakon što sam mu to rekla, a on me je pratio kolima niz ulicu i dobacivao mi. Onda je zakočio ispred mene na pješačkom prelazu, uhvatio me za ruku, zavrnuo je i pokazao one fotografije u telefonu.“

Ubrzo ih je pokazao njenim drugaricama, komšijama i rodbini, a za fotografije se brzo pročulo u Miličinom rodnog gradu. Iako su njene prijateljice pokušavale da ubijede nasilnika da prestane da širi fotografije, on je tvrdio da je to “za njeno dobro i da će, kad svi vide kakva je ona, biti srećna što će je on ipak oženiti“.

“Danas pažljivo biram ulice kojima ću da prođem, jer strahujem da bi mogao da me presretne. Bojim se i ljudi za koje znam da su vidjeli slike. Bojim se onih za koje ne znam da su ih vidjeli, a možda ih srijećem svakog dana. I muči me pitanje kako sam mogla biti tako glupa da pristanem da me slika. To ne mogu sebi oprostiti“, kaže ona.

Iz Uprave policije Crne Gore kazali su BIRN-u da je od 2020. godine podnijeto pet krivičnih prijava protiv sedam lica zbog sumnje da su neovlašćeno objavili tuđe privatne snimke i fotografije, od čega se dvije prijave odnose na seksualno eksciplitni sadržaj.

Prema podacima koji su iz osnovnih sudova dostavljeni BIRN-u, u prethodne tri godine nijesu vođeni postupci za krivično djelo neovlašćeno objavljivanje i prikazivanje tuđeg spisa, portreta ili snimka.

U Bijelom Polju 2022. godine podnijeta je privatna tužba zbog tog krivičnog djela, ali ju je sud odbacio kao neurednu. Pred Osnovnim sudom u Podgorici formiran je jedan predmet, koji se nije odnosio na seksualno eksplicitni sadržaj.

I Esma (ovo nije pravo ime sagovornice) je dvije godine živjela u strahu od bivšeg partnera. Kada je odlučila da prekine vezu sa pet godina starijim momkom, on je počeo da joj prijeti objavljivanjem zajedničkih intimnih slika. 

“Bila sam mlada i zaljubljena, pa sam olako pristajala na intimna fotografisanja. Kada sam tadašnjem momku predložila da prekinemo vezu, kazao je da će fotografije poslati mome bratu i ocu. Odrasla sam u konzervativnoj porodici i to nisam smjela da dozvolim“, priča Esma za BIRN.

“Nisam željela da ih osramotim i pristala sam da nastavimo sa tajnom vezom.“

Nasilnicima sada prijete i zatvorske kazne

Skupština Crne Gore je 10. decembra usvojila izmjene Krivičnog zakonika kojima je definisano krivično djelo zloupotreba tuđeg snimka, fotografije, portreta, audio zapisa ili spisa sa seksualno eksplicitnim sadržajem.

Izmjenama zakona predviđena je zatvorska kazna do dvije godine za prikazivanja video snimka drugom licu, dok za objavljivanje video snimaka prijeti kazna do pet godina zatvora. U slučaju objavljivanja eksplicitnog snimka djeteta predviđena je kazna od osam godina zatvora.   

Izmjene je predložilio Ministarstvo pravde na inicijativu grupe nevladinih organizacija, koje su tražile da krivični zakonik posebno tretira zloupotrebu tuđeg snimka, fotografije, portreta, audio zapisa ili spisa sa seksualno eksplicitnim sadržajem.

U Krivičnom zakoniku se ranije pominjalo samo krivično djelo zloupotrebe tuđeg spisa, portreta i snimka, za koje su bile predviđene novčane kazne i do tri godine zatvora.

Izvršna direktorica NVO Prima, Aida Perović, smatra da će izmjene zakona kreirati adekvatne mjere za kažnjavanje i preveniranje nasilja koje dominantno pogađa djevojke, žene i LGBTIQ osobe.

“Izmjene zakona doprinijeće da osobe koje žive u strahu dobiju osjećaj da su zaštićene i da se imaju kome obratiti za pomoć. To ističem jer ih nasilnik gotovo uvijek uvjerava da ne postoji zakonski osnov da se brane, odnosno da spriječe nasilje“, kazala je Perović BIRN-u.

“Kazne su adekvatne šteti koju je djelo izazvalo i nijesu zanemarljive niti simbolične dužine. Uvjerene smo da će djelovati i preventivno“, poručuje Aida Perović.

Temin "osvetnička pornografija" vrijeđa žrtve

Perović upozorava da termin "osvetnička pornografija“, koji se koristi za slučajeve ucjenjivanja eksplicitnim snimcima, nije adekvatan ali je i ponižavajući za žrtve.

"Svaki seksualni sadržaj nije i pornografski iako se može upotrebljavati kao takav. Pornografski materijali se ciljano kreiraju i plasiraju radi materijalne dobiti. Ovdje ima slučajeva da se osoba ucjenjuje da će inkriminisani sadržaj biti objelodanjen ukoliko se ucjenjivačima ne isplati određena suma novca, ali mnogo češće se radi o ucjenjivanju kojim se žrtva želi držati u pokornosti i strahuje“, pojašnjava Perović.

“Termin “osvetnička“ podrazumijeva da se nasilnik sveti za nešto što mu je urađeno, a to bi automatski značilo i opravdanje za njegovo nepočinstvo“, kazala je ona.

Izmjenama Krivičnog zakonika predviđene su kazne do četiri godine zatvora ukoliko krivično djelo zloupotrebe tuđeg eksplicitnog snimka počini službeno lice. Zakonom je predviđeno oduzimanje snimaka, fotografija, audio zapisa i uređaja kojima je počinjeno krivično djelo.

Ovo djelo se Izmjenama KZCG goni po službenoj dužnosti čime država preuzima obavezu da pokrene postupak i zastupa ove slučajeve.

Iz nevladnih organizacija koje su pružale psihološku podršku žrtvama navode dva odvojena slučaja u kojima su nasilnicima određene kazne od osam mjeseci odnosno 30 dana i mjera zabrana prilaska žrtvi. U oba slučaja oduzet je sporni materijal kojim su ucijenjivane žrtve.

U NVO Sigurna ženska kuća ne očekuju da će se broj slučajeva ucjenjivanja eksplicitnim snimcima smanjiti, upozoravajući na sve veću rasprostranjenost nasilja putem tehnologija. Oni očekuju da izmjene zakona utiču na povećanje broja kazni.

“Posebnu poteškoću predstavlja dokazivanje samog djela zloupotrebe tuđeg snimka sa seksualno eksplicitnim sadržajem. Najčešće u praksi imamo slučajeve gdje se ovakvi sadržaji dijele i zloupotrebljavaju sa lažnih profila, što otežava sam postupak dokazivanja“, kazali su iz Sigurne ženske kuće.

Žrtve ćute jer se plaše reakcije okoline

Perović ističe da se NVO Prima do sada obratilo 87 djevojaka i 16 momaka zbog zloupotrebe privatnih snimaka, navodeći da je u najvećem broju slučajeva zlostavljač bio partner. U svega nekoliko slučajeva radilo se o osobi koju žrtva nije poznavala ili su stupili u virtuelnu intimnu vezu. Sigurnoj ženskoj kući se od 2020. godine obratilo 80 djevojaka.

“Osobe sa iskustvom prijetnji zloupotrebom snimka seksualno eksplicitnog sadržaja se rijetko odlučuju da to prijave nadležnim organima. Prije svega jer osjećaju ogroman stid, ali i zato što su uvjerene da će im nadležni reći npr – 'pa, što si se slikala'“, tvrdi Perović.

Milica tvrdi da ucjene bivšeg partnera nije prijavila policiji zbog straha od reakcije oca i brata, ali i da je u novinama ne bi prepoznali po inicijalima.

“Ne zna niko ko to nije doživio koliki je to strah!“, ističe ona.

Ni Esma, koja živi u malom mjestu, zbog straha od reakcije sredine, nije ni pokušavala da policiji prijavi prijetnje. Nakon pola godine povjerila se drugarici i bliskom rođaku.

“Moj rođak je ucjenjivaču zaprijetio batinama i tražio da pred njim obriše fotografije. Iako me od tada bivši momak nije uznemiravao, još uvijek strahujem da su te fotografije negdje sačuvane“, ispričala je Esma.

Psihološkinja Marija Marković pojašnjava da u manjim sredinama žrtva nasilja osjeća velik pritisak zbog moguće osude, navodeći da se takvim slučajevima žrtvama lijepe pogrdne i osuđivačke etikete koje ih tjeraju da se povuku u sebe.

“U takvom stresnom periodu života prirodno je da osoba postane dodatno sumnjičava. Najčešće ne prijavljuju nasilje zbog osjećaja stida koji se naglo razvije i osjećaja krivice pojačanog mislima poput: jesam li mogla nesto drugačije da uradim? Ja sam odgovorna za sve, da se nisam slikala ne bi se ništa desilo,“ kazala je Marković BIRN-u.

“Važno je da bez kritike čujemo osjećanja žrtve i odaberemo da budemo bezbjedno mjesto podrške. Da je ohrabrimo da prijavi nasilje i da razgovara sa psihologom koji će na stručan način pružiti dalju podršku“, dodaje Marković.

Milica ističe da je kroz stručnu podršku prošla kroz iskustvo zloupotrebe njenih fotografija, kao i da redovno ide na psihoterapiju. Zbog traume kroz koju je prošla danas ima problema sa anksioznošću, štitnom žlijezdom i aritmijama.

Ima želju i da napusti Crnu Goru, a kući ne ide često. Našla je posao u gradu gdje studira, zato što je tu manje ljudi poznaje.

“Možda odem i u inostranstvo kad diplomiram. Čini mi se da mi ovo ovdje više nikad ne bi nedostajalo“, kaže Milica.