Nedostatak suđenja i konačnih presuda u slučajevima korupcije i organizovanog kriminala u Crnoj Gori stvara percepciju nekažnjivosti, navodi se u izvještaju o Evropske komsije (EK) o vladavini prava za Crnu Goru. U izvještaju se pojašnjava da su dosadašnji rezultati istraga i optužnica u slučajevima visoke korupcije stabilni, ali da postoji manjak suđenja i konačnih presuda.
„Specijalno državno tužilaštvo (SDT) je djelovalo brzo u nekoliko istaknutih slučajeva koji ukazuju na duboku infiltraciju korupcije i organizovanog kriminala unutar državnih struktura, uključujući i najviši nivo pravosuđa i sprovođenja zakona. Iako su rezultati istraga i optužnica u slučajevima visoke korupcije stabilni, rezultati suđenja i konačnih presuda su skoro nepostojeći. To doprinosi percepciji nekažnjivosti“, navodi se u izvještaju.
Iz Evropske komisije su ocijenili i da su ljudski resursi Specijalnog državnog tužilaštva nedovoljni da se nose sa obimom posla, navodeći da u tužilaštvu trenutno radi Glavni specijalni tužilac Vladimir Novović, devet specijalnih tužilaca i pet državnih tužilaca delegiranih u SDT. U izvještaju se pojašnjava da su ljudski resursi nedovoljni za obim posla do 100 slučajeva po specijalnom tužiocu.
„S obzirom na složenost istraga koje treba sprovesti, nivo specijalizacije unutar kancelarije SDT-a je takođe ograničavajući faktor za ukupnu efikasnost. Nedavnim izmjenama zakona nadležnost SDT-a je ograničena na djela organizovanog kriminala i korupciju koju počine visoki javni funkcioneri i pranje novca. To bi trebalo omogućiti SDT-u da se fokusira na posebno ozbiljne zločine“, navodi se u izvještaju.
Podsjeća se i da je nivo korupcije u javnom sektoru i dalje visok, kao i da su pravosuđe, policija, Uprava carina, lokalne samouprave i državna preduzeća najpodložniji korupciji kao i oblasti zaštite životne sredine, urbanizma i javnih nabavki.
Iz EK su upozorili i da u Crnoj Gori postoje ograničenja u pristupu informacijama i javnim dokumentima iako je on zakonski zagarantovan, navodeći da se četvrtina zahtjeva za slobodan pristup informacijama u potpunosti ili djelimično odbija. Pojašnjava se i da se određene institucije pozivaju na povjerljivost kako bi odbile zahtjeve za informacijama od javnog interesa.