Dragan Medenica i njegova porodica više ne izlaze iz kuće noću, a ni danju se ne udaljavaju mnogo.

Stočar iz crnogorskog sela Sjerogošte kod Kolašina kaže da se medvjedi, sa kojima dijele planinski masiv Bjelasice, sve više približavaju.

„Kreću se po napuštenim dijelovima sela i prolaze na kilometar od naše kuće“, rekao je Medenica za BIRN. „Plaše stoku i prelaze kroz dolinu u nacionalni park.“

Generacijama su ljudi ovog surovog kraja živjeli uz divlje životinje.

Sada, međutim, stočari kažu da se gotovo svake noći suočavaju sa posjetama mrkih medvjeda koji uništavaju imovinu i ugrožavaju njihovu egzistenciju.

Medenica (71) kaže da mu se krave i ovce više ne udaljavaju. „Tražili smo pomoć od Ministarstva poljoprivrede, ali ništa se nije desilo.“

Stručnjaci tvrde da klimatske promjene i ljudsko zadiranje u prirodna staništa mijenjaju ponašanje medvjeda.

„Medvjedi su aktivni tokom cijele godine, posebno u južnim i centralnim dijelovima zemlje“, kaže Aleksandar Perović, mastozoolog iz Agencije za zaštitu životne sredine Crne Gore. „Zbog toplijih zima i male količine snijega, više ne hiberniraju kao ranije.“

Bez prirodne hrane poput šumskog voća zimi, medvjedi prelaze velike udaljenosti u potrazi za hranom, i partnerima u slučaju mužjaka, pa se često približavaju ljudskim naseljima.

„Oni su oportunisti i privlači ih smeće, otpad iz domaćinstava ili čak ostaci divljači bačeni blizu sela“, kaže Perović.

Sličan fenomen primijećen je i na Kosovu.

Direktna posljedica ljudskog uticaja

BIRN je identifikovao desetine video zapisa na društvenim mrežama, uglavnom na Fejsbuku i TikToku, koji prikazuju medvjede koje su planinari snimali u kosovskim planinama.

Kosovska policija je 2. juna izdala saopštenje u kojem poziva građane na oprez zbog prisustva medvjeda, posebno u regionu Štrpca, koji obuhvata Brezovicu i skijališta.

Posjetioci ovog kraja „dolaze u blizak kontakt sa divljim životinjama, fotografišući i snimajući ih sa svega 10-20 metara udaljenosti, što može imati ozbiljne posljedice po njihov život.“

Napadi medvjeda na ljude su izuzetno rijetki i u Crnoj Gori i na Kosovu. Perović kaže da je u Crnoj Gori u posljednjih 15 godina zabilježen samo jedan slučaj.

„U većini slučajeva ono što ljudi opisuju kao napad je zapravo lažni juriš – medvjed potrči ka osobi, a onda se okrene i ode.“

Ipak, stručnjaci savjetuju oprez. Ženke sa mladuncima mogu biti agresivne ako osjete prijetnju.

„Medvjedići mogu izgledati umiljato i bezopasno, ali nisu“, rekao je Perović za BIRN. „Ljudi ne smiju da im prilaze.“

Način na koji mediji prikazuju medvjede dodatno pogoršava situaciju, dodaje on.

„Pojavljuju se narativi koji preuveličavaju problem. Da, medvjedi su prisutniji, ali i mi smo više prisutni u njihovim staništima.“

„Veliki dio ponašanja koje sada viđamo kod medvjeda je direktna posljedica ljudskog uticaja.“

Miloš Janković, rukovodilac lovnog sektora u Ministarstvu poljoprivrede Crne Gore, kaže da broj medvjeda u zemlji ostaje relativno stabilan.

„Naši podaci pokazuju prosječnu populaciju od oko 400 jedinki od 2014. do 2024. godine“, rekao je Janković.

„Nije bilo legalnog lova na medvjede u posljednjih 20 godina. Ipak, očekivani godišnji rast populacije od 10 odsto se nije ostvario, što ukazuje na visoku smrtnost.“

Zvanični podaci iz 2023 i 2024. godine pokazuju da je 43 medvjeda stradalo prirodnom smrću, krivolovom ili u saobraćajnim nesrećama.

Međutim, Janković upozorava da je stvarna brojka vjerovatno veća. „Neki slučajevi ostaju nezabilježeni. Potrebno nam je preciznije praćenje populacije uz pomoć DNK analize.“

Potrebna naknada štete

Po crnogorskom zakonu, mrki medvjed je klasifikovan kao krupna divljač, ali je lov strogo ograničen. Lov na ženke sa mladuncima je trajno zabranjen. Za odrasle mužjake sezona lova traje od 1. oktobra do 30. novembra, ali se u praksi lov ne odobrava.

Perović kaže da postoji ozbiljna praznina u politici kada je riječ o naknadi štete koju zaštićene vrste nanose ljudima.

„Godinama apelujemo da država izdvoji posebna sredstva, ne simbolična, za naknadu štete poljoprivrednicima zbog medvjeda i vukova“, kaže on. „Hrvatska, recimo, godišnje isplati oko 600.000 eura na osnovu tržišnih vrijednosti.“

U Crnoj Gori država je djelimično subvencionisala preventivne mjere. Ministarstvo poljoprivrede je, na primjer, pokrilo 50 odsto troškova za električne ograde pčelara, ali mnogi kažu da to nije dovoljno.

Slično je i na Kosovu, gdje Haki Tahirukaj iz Udruženja pčelara Dečana navodi da su se obraćali opštini i ministarstvu zbog štete od medvjeda, ali nisu dobili pomoć.

„Medvjed je zaštićena životinja“, rekao je. „Sve troškove snosimo sami.“

Perović ističe da se preventivne mjere mogu i moraju sprovoditi.

„Većina dolazaka medvjeda u sela, i do 80 odsto, dešava se zbog smeća“, kaže on. „To možemo riješiti. Potrebne su nam kante otporne na medvjede, edukacija građana i zaštita staništa.“

Crna Gora je prije pet godina formirala posebni interventni tim za problematične medvjede, ali on još uvijek nije operativan.

Janković kaže da će tim biti restrukturiran u julu.

„Njegova uloga će biti da procijeni situaciju na terenu i odluči kako postupiti“, rekao je. „To ne znači da će svaki medvjed u blizini kuće biti ubijen. Uklanjanje bi se desilo samo u rijetkim slučajevima, na osnovu procjene stručnjaka.“

„Osjećamo se zarobljeno“

Crna Gora, sa svojim surovim reljefom i niskom gustinom naseljenosti, smatra se ekološkim koridorom između sjeverne i južne Evrope, pa njene politike upravljanja populacijom medvjeda postaju sve važnije i u kontekstu regionalne zaštite prirode i evropskih ekoloških standarda.

Precizne procjene populacije posebno su važne kako Crna Gora napreduje ka članstvu u EU. U okviru Poglavlja 27, država mora pokazati održivo upravljanje velikim zvijerima poput medvjeda i vukova.

Stručnjaci kažu da povećana vidljivost medvjeda ne mora značiti i rast populacije.

„Možda samo znači da se više kreću“, kaže Perović. „Moramo redovno sprovoditi genetsko uzorkovanje svake druge ili treće godine da bismo utvrdili da li je trend stabilan, rastući ili opadajući.“

Teret ne smije pasti samo na seljake, dodaje on.

„Potrebna nam je jasna državna politika, sredstva za nadoknadu štete i mnogo jače preventivne mjere“, rekao je. „Cilj je koegzistencija. Ne da naštetimo medvjedima, ali ni da ignorišemo ljude koji žive blizu njih.“

Medenicina supruga Jelena ipak kaže da je situacija već neodrživa.

Prisjetila se incidenta iz prošle jeseni, kada su joj opštinski električari pokazali fotografiju na kojoj se vidi osam medvjeda sa oznakama, kako odmaraju na oko 500 metara od njihove kuće.

„Upozorili su me da ne idem u taj dio sela“, rekla je. „Ima tragova medvjeda. Psi laju svake noći. Komšiji su uništili pet košnica. Drugi je naletio na medvjeda na putu u sumrak. Nije se povukao.“

„Osjećamo se zarobljeno“, rekla je Jelena (70) za BIRN. „Nismo protiv divljih životinja, ali ne možemo ovako da živimo. Treba nam pomoć.“