Kada je Crna Gora 1991. godine unijela riječi „ekološka država“ u svoj ustav, taj korak je pozdravljen kao istorijska prekretnica za bivšu jugoslovensku republiku bogatu prirodnim ljepotama.

Više od tri decenije kasnije, ekološki aktivista Aleksandar Dragićević kaže da Crna Gora „nije učinila mnogo“ da se ozbiljno suoči sa ekološkim izazovima.

„Pet godina čekamo novi Zakon o zaštiti prirode, a upravljanje nacionalnim parkovima je nejasno još od 2017. godine“, rekao je Dragićević za BIRN.

„Takođe, u većini opština nemamo postrojenja za prečišćavanje otpadnih voda, a najproblematičniji slučaj je Podgorica“, dodao je on.

„Iako su sredstva obezbijeđena, projekat za novo postrojenje je blokiran. Bez njega, štetne i kancerogene materije će nastaviti da se ulivaju u Moraču, Skadarsko jezero, a na kraju i u Jadransko more.“

S obzirom da Crna Gora teži članstvu u Evropskoj uniji, ustavna odredba o ekološkoj državi postala je zahtjevan cilj, utjelovljen u pregovaračkom Poglavlju 27 koje pokriva oblast životne sredine i klimatskih promjena.

Poglavlje 27 je jedno od najskupljih i najsloženijih od 35 pregovaračkih poglavlja i zahtijeva od Crne Gore da u potpunosti promijeni način na koji upravlja otpadom, vodom, kvalitetom vazduha, biodiverzitetom i klimatskom politikom.

To će koštati oko milijardu eura, prema procjenama same vlade, i zahtijeva mnogo više političke volje i institucionalnih kapaciteta nego što je država do sada pokazala.

Podsjećajući na usvajanje važnih zakona i pokretanje određenih projekata, iz Delegacije EU u Crnoj Gori poručili su da će „napredak zavisiti od jačeg sprovođenja postojećeg zakonodavstva, usvajanja odavno odloženih strategija i podzakonskih akata, kao i kontinuiranog ulaganja u administrativne i institucionalne kapacitete“.

„Na kraju, zatvaranje Poglavlja 27 nije samo tehnički zahtjev“, naveli su iz Delegacije za BIRN. „Radi se o obezbjeđivanju čistog vazduha, bezbjedne vode i zdravog okruženja za sve građane.“

„Divlja ljepota“ samo na reklamama

Status Crne Gore kao „ekološke države“ dugo je bilo centralni dio njenog brendiranja kao turističke destinacije od sticanja nezavisnosti 2006. godine – jadranska obala u pozadini visokih planina i gustih šuma. Bilbordi i TV reklame promovišu „divlju ljepotu“ zemlje i pozivaju turiste da „otkriju svoju divlju stranu“.

Ali, iza brošura krije se stvarnost prepunih deponija, kanalizacija koje se bez prečišćavanja ulivaju u rijeke i krhkih ekosistema ugroženih nekontrolisanom gradnjom i slabim institucijama.

Razmjere problema najočiglednije su u Podgorici, gdje je jedino postrojenje za prečišćavanje otpadnih voda izgrađeno da opslužuje 50.000 ljudi. U Podgorici trenutno zvanično živi 180.000, a prema nezvaničnim procjenama i do 250.000 stanovnika.

Planirano je da se novo postrojenje gradi u obližnjem selu Botun, u opštini Zeta, ali se lokalne vlasti tome protive.

U međuvremenu, neprečišćene otpadne vode iz zastarjelog postrojenja svakodnevno se izlivaju u Moraču, stvarajući ono što mještani nazivaju „vodopadom kanalizacije“ koji teče do Skadarskog jezera, najveće rezerve slatke vode u regionu.

U junu je Ministarstvo ekologije pokrenulo nacionalnu kampanju pod sloganom „Štiti da bi bio zaštićen“, sa ciljem da angažuje građane, škole, opštine i kulturne radnike u akcijama čišćenja i edukaciji. Akcija je predstavljena kao način da se premosti jaz između zakona na papiru i života u praksi.

Kampanja je privukla volontere na masovne akcije čišćenja obala rijeka i šuma, a umjetnici su kroz performanse i murale pokušali podići svijest o otpadu i klimatskim promjenama. Iako pozdravljaju takve inicijative, kritičari tvrde da one nisu dovoljne da se riješe ogromni strukturni nedostaci.

Prema ocjeni Delegacije EU, glavni izazov leži u „prelasku sa zakona na papiru na rezultate u praksi“. To će zahtijevati sistem održivog finansiranja, jače institucije i „promjenu načina razmišljanja“.

„U nekoliko oblasti, kao što su upravljanje otpadom, kvalitet vazduha, zaštita prirode i klimatske promjene – sprovođenje i dalje slabo funkcioniše, a institucijama nedostaju resursi i kapaciteti da ispune svoj mandat“, naveli su iz Delegacije u pisanom odgovoru za BIRN.

„Biće ključno uspostaviti održiv sistem finansiranja i ojačati institucionalne i administrativne kapacitete kako bi Crna Gora mogla na vrijeme ispuniti obaveze iz Poglavlja 27.“

„Trajna promjena zahtijeva ne samo usklađivanje sa zakonima, već i promjenu svijesti, koju treba podržati obrazovanjem, javnom sviješću i snažnom primjenom propisa.“

Ulcinjska Solana bez pravne zaštite

Iz Ministarstva ekologije su prošlog decembra kazali za Radio Slobodna Evropa da će završetak svih obaveza iz Poglavlja 27 koštati milijardu eura – što nije mali iznos za zemlju čiji ovogodišnji budžet iznosi oko četiri milijarde i koja iza sebe ima period političke nestabilnosti koji je usporio reforme.

U praksi napredak je spor: prema posljednjem izvještaju Evropske komisije o pristupanju Crne Gore, od 116 aktivnosti predviđenih u okviru Poglavlja 27 sprovedeno je samo devet.

Nijedna lokacija bolje ne ilustruje izazove od Ulcinjske Solane, nekadašnje fabrike soli na južnom dijelu crnogorske jadranske obale i jednog od najvažnijih staništa ptica u Evropi.

Nakon godina zapuštenosti i lošeg upravljanja, nevladine organizacije su vodile kampanju za njenu zaštitu, čime je dobijeno međunarodno priznanje njenog ekološkog značaja.

Danas Solana obuhvata skoro trećinu svih obaveza iz Poglavlja 27.

Njeno oživljavanje zahtijeva jasnu pravnu zaštitu, odgovarajuće upravljanje i resurse – u svim tim oblastima Crna Gora je do sada oklijevala.

„Pritisak civilnog društva bio je presudan u zaštiti mjesta poput Ulcinjske Solane i nacionalnih parkova, ali institucionalna reforma je hitna,“ tvrdi Dragićević.

„Potrebna nam je funkcionalna prerada otpadnih voda u svim opštinama, novi zakon o zaštiti prirode, reforma upravljanja šumama, odgovoran upravljač Ulcinjske Solane, posebna policijska jedinica za ekološki kriminal i snažnija prilagođavanja klimatskim promjenama,“ tvrdi on.

Bez funkcionalnih inspekcija, zakoni su besmisleni

Crna Gora možda ima „divlju ljepotu“, ali u mnogim oblastima nedostaje joj osnovna infrastruktura, uključujući postrojenja za prečišćavanje otpadnih voda.

Upravljanje otpadom je zastarjelo, a nelegalno odlaganje otpada i dalje je široko rasprostranjeno. Zagađenje vazduha u industrijskim gradovima poput Pljevalja redovno premašuje granice EU stndarda, dok je upravljanje šumama opterećeno nelegalnom sječom i korupcijom.

Čak i tamo gdje zakoni postoje, inspekcije su slabe.

Dragićević je naveo neefikasno sprovođenje zabrane upotrebe plastičnih kesa ili tolerisanje nelegalnog spaljivanja otpada, koje oslobađa štetne materije.

„Država radi veoma malo i ulaže veoma malo, naročito u posljednjih pet godina, kada se moglo uraditi mnogo više“, rekao je.

„Bez funkcionalnih inspekcija, zakoni su besmisleni“, dodao je Dragićević.

Od smjene vlasti u avgustu 2020. godine tri vlade sub obećavale reforme, ali ih nijesu sprovele, prelazeći iz jedne političke krize u drugu.

Ministar ekologije, održivog razvoja i razvoja sjevera Damjan Ćulafić nije odgovorio na zahtjev BIRN-a za komentar.

Postavivši sebi cilj da zatvori sva pregovaračka poglavlja do kraja naredne godine, Crna Gora se pridružila LIFE programu EU, ključnom instrumentu za finansiranje ekoloških projekata, a vlada je obećala da će u narednim budžetima dati prioritet prečišćavanju otpadnih voda i upravljanju otpadom.

Ćulafićevo ministarstvo najavilo je partnerstva sa univerzitetima i opštinama u cilju unapređenja izrade i sprovođenja politika.

Ali, bez ubrzanih reformi, zemlja rizikuje da Poglavlje 27 ostane nedovršeno – ishod koji bi mogao usporiti cjelokupni proces pristupanja EU, s obzirom na to da se usklađenost sa ekološkim standardima smatra jednom od najtežih i politički najosjetljivijih obaveza.

„Bez hitnih reformi, ekološka država će ostati samo fraza u ustavu. Uz njih, Crna Gora bi zaista mogla zaštititi svoju prirodu i obezbijediti zdraviju budućnost za generacije koje dolaze,“ tvrdi Dragićević.