Mještani se i danas smiju kada se sjete kako je jedna starica otjerala narko dilere. Grupa meksičkih muškaraca zadržavala se ispred prodavnice u Orli, selu na sjeveroistoku Poljske, u regionu Podlaskje, kada je starica počela da ih ispituje. Odakle ste? Zašto ste došli ovdje? Gdje radite? Ali oni nijesu govorili ni riječ poljskog.

Katolička crkva, pravoslavna crkva i sinagoga stoje jedna pored druge u Orli, podsjećajući na multikulturalnu tradiciju ovog nekadašnjeg malog grada. Ipak, svaki stranac privlači pažnju.

„Dobrodošli u naš kraj“, poručuje opština na svom sajtu. Ali otkako je izbila migrantska kriza na granici sa Bjelorusijom, udaljenoj svega 40 kilometara vazdušnom linijom, područje patroliraju vojska i policija.

Međutim, sa narko dilerima nije bilo potrebe za vojskom – čim je starica započela razgovor, pobjegli su u panici.

Grupa od četiri Meksikanca uselila se u kuću na kraju sela, na putu ka Nurzecu. U blizini „ktoresija“, kako je starica objasnila – tako mještani zovu nekadašnje jevrejsko groblje. Tamo iz trave vire oštećeni nadgrobni spomenici. Sa druge strane ulice Polna, red visokih četinara skriva veliku kuću koja se iznajmljuje preko Airbnb-a. Dolaze turističke grupe, porodice sa djecom, ljubitelji joge.

„Ali Meksikanci?“ kaže čovjek koji gura bicikl sredinom ulice, ne vjerujući. „Ljudi su odmah počeli da pričaju da su ili migranti ili homoseksualci na odmoru.“

Lokalni tužilac Grzegorz Giedrys pita se da li su „mislili da je ovo kraj Evrope i da će uspjeti da se sakriju. Ali ovo je Podlaskje, gdje svako svakog poznaje. Za nekoliko dana cijelo selo je znalo za njih.“

„Isprva sam mislio da prave rakiju, jer je to ovdje najčešći prekršaj“, kaže predsjednik mjesne zajednice Marek Chmielewski. „Ali laboratorija? Droga? Meksički kartel? Orla nikada nije vidjela tako nešto.“

Recept za metamfetamin

Meksički kartel Sinaloa ima uporišta na svim kontinentima osim Antarktika. Bilo je samo pitanje vremena kada će stići i u Poljsku.

Godinama Meksikanci krijumčare kokain u Evropu, postajući sve kreativniji: ne samo u kontejnerima sa bananama, već i na brodovima koji prevoze bolesnu stoku, u pošiljkama odjeće natopljene drogom ili u posebno modifikovanim podmornicama. Većina droge ulazi kroz velike luke u Hamburgu, Roterdamu ili Antverpenu. Kontroliše se samo oko dva odsto kontejnera, pa je rizik od zaplijene nizak.

U posljednje vrijeme pojavljuju se novi trendovi: kokain stiže i preko afričkih ruta do luka u Italiji, Španiji i na Balkanu. Prema podacima Evropskog centra za praćenje droga i zavisnosti od droga raste uloga privatnih aviona koji direktno prevoze robu iz Južne Amerike i Kariba.

Biznis je stabilan: u Evropi kilogram kokaina košta dvostruko više nego u SAD, oko 39.000 eura, a broj redovnih korisnika stalno raste; danas ih je više od šest miliona, dvostruko više nego prije dvije decenije. Tržište godišnje generiše oko 11,6 milijardi eura.

„Tržište je zasićeno, konkurencija raste i samim tim raste i nasilje, što se vidi na ulicama belgijskih i francuskih gradova“, kaže njemački istražitelj koji je želio da ostane anoniman. „Zamislite sada da ste donosilac odluka u kartelu. Šta radite? Jednostavno: uvodite novi, ‘bolji’ proizvod i tražite nova tržišta.“

„Novi“ proizvod – iako ne sasvim nov – je metamfetamin (poznat kao met). Članice EU su 2023. prijavile 9.800 zaplijena ukupne težine 1,8 tona. Već naredne godine u Roterdamu je zaplijenjena gotovo dvostruko veća pojedinačna pošiljka. Za samo godinu dana zaplijene su porasle sa 352 kilograma u 2022. na gotovo osam tona.

Do sada je većina metamfetamina u Centralnoj Evropi dolazila iz Avganistana (nakon zabrane uzgoja opijuma od strane talibana proizvodnja je porasla) i iz „garažnih laboratorija“ u Češkoj, koje su često vodile vijetnamske grupe, prema riječima eksperta za droge Jindricha Voborila. Na poljskom tržištu moglo se kupiti ili avganistanski ili lokalno proizvedeni metamfetamin iz pograničnog područja Poljske, Češke i Njemačke.

„I odjednom su se pojavili Meksikanci u Evropi. Metamfetamin koji oni proizvode zasniva se na lako dostupnim sirovinama i izuzetno je snažan, što ga čini veoma atraktivnim“, kaže Vanda Felbab-Brown, američka ekspertkinja za međunarodni organizovani kriminal.

Ona objašnjava da kartel Sinaloa ima nešto što lokalne kriminalne grupe nemaju: znanje i cocinerose, odnosno „kuvare“, kako se u Meksiku nazivaju hemičari. Samo između 2019. i 2020. godine u Evropi je uhapšeno oko 20 takvih „kuvara“, koji su donijeli sofisticirane tehnike proizvodnje metamfetamina. Kao rezultat, maloprodajne cijene su padale, dok je prosječna čistoća porasla za 16 odsto u posljednjoj deceniji.

Laurent Laniel, direktor odjeljenja za kriminal, sirovine i potrošnju droga u Agenciji Evropske unije za droge i zavisnosti (EUDA), kaže da je najveća promjena koju su meksičke grupe donijele evropskom tržištu inovativna metoda reciklaže nusproizvoda.

„Tradicionalno, sinteza metamfetamina proizvodi dva oblika molekula: D-metamfetamin (željenu drogu) i L-metamfetamin (otpad)“, objašnjava Laniel.

„Ranije su evropski proizvođači odbacivali L-oblik kao neupotrebljiv. Meksički hemičari razvili su proces koji omogućava reciklažu tog oblika i ponovno izdvajanje željenog D-oblika. Zahvaljujući tome, proizvođači mogu udvostručiti količinu droge iz iste količine prekursora. To je ključno jer su sirovine kontrolisane i teško dostupne supstance.“

Ove sirovine uglavnom dolaze iz Kine. Često se šalju kao takozvane „supstitucije“, odnosno maskirane hemikalije koje nijesu na listama zabranjenih supstanci, a potom se u lokalnim laboratorijama pretvaraju u BMK, neophodan za proizvodnju metamfetamina. Zahvaljujući ovoj metodi, moguće je proizvesti velike kristale (do 15 centimetara), koji se smatraju luksuznom robom i postižu najviše cijene.

„Oni su poput dragulja za korisnike metamfetamina“, kaže Laniel uz osmijeh.

Međutim, kao i svi dragulji, skupi su. „Opremanje velike laboratorije može koštati hiljade eura, a kod najvećih postrojenja i stotine hiljada“, kaže Laniel. „Neke laboratorije bile su opremljene sistemima za filtraciju pare kako bi se izbjegao karakterističan miris, kao i posebnim štitovima koji blokiraju toplotu kako bi izbjegli detekciju termalnim kamerama iz policijskih helikoptera.“

Kuvari uglavnom djeluju u Belgiji i Holandiji. Holandske vlasti su ušle u trag četrdesetogodišnjaku poznatom kao „Pablo Icecobar“ – nadimku koji kombinuje Pabla Eskobara i ice, ulični naziv za metamfetamin. On je snabdijevao laboratorije u najmanje četiri slučaja, uključujući i laboratoriju na brodu u Moerdijku.

Proizvod je uglavnom bio namijenjen zapadnoevropskim tržištima. Međutim, tokom pandemije karteli su počeli da traže nova tržišta. Vlasti u Hrvatskoj su 2020. zaplijenile 1,5 tona namijenjenih slovačkom tržištu. U maju 2024. španska policija presrela je još jednu veliku pošiljku namijenjenu Njemačkoj i Poljskoj.

„Karteli već dugo imaju lokalne distributere kokaina, pa im je bilo lakše da uđu na nova evropska tržišta sa metamfetaminom“, naglašava Felbab-Brown. „Proizvodnja po ‘meksičkoj metodi’ lako se širi na industrijski nivo. Zato vidimo procvat ‘kuvara’ među lokalnim bandama – to smanjuje logistički rizik.“

‘Made in Poland’

U iznajmljenoj vili u Ulici Polna u Orli boravila su četvorica Meksikanaca. Osim četiri spavaće sobe, kuća je imala saunu, teren za odbojku na pijesku i đakuzi u dvorištu – kao i jednu ogromnu posudu od nerđajućeg čelika, zapremine hiljadu litara, koju su proizveli i isporučili poljski proizvođači.

Jedan od njih, 46-godišnji J. iz Los Močisa, ranije je prodavao morsku hranu. U Poljsku je došao sedam mjeseci ranije kako bi pronašao lokaciju za laboratoriju.

„Da li ste ikada osuđivani?“ upitao je sudija na prvom ročištu održanom 19. novembra 2025.

„Ne.“

„Ne? Da preformulišem – da li ste bili u zatvoru?“

„Da, šest godina u SAD. Zbog trgovine drogom.“

Drugi muškarac, W., četiri godine mlađi, navodno je bio zadužen za logistiku. U svom rodnom Kulijakanu vodio je teretanu, ali je zapao u dugove. Zbog toga je ušao u posao i postao „dio većeg lanca ljudi“, kako je rekao sudu. Njegove kolege nijesu imale vozačke dozvole ni kreditne kartice, pa je on vozio automobil i obavljao kupovinu.

Na kraju, dvojica „kuvara“: pedesetogodišnji J., mehaničar iz Duranga, i četrdesetšestogodišnji F., diplomirani pravnik iz Kulijakana, bili su zaduženi za proizvodnju. Pored spoljnog đakuzija postavili su opremu, burad i ogromnu posudu.

„Tražili su protok vazduha“, objašnjava David Saucedo, analitičar meksičkih kartela. „Laboratorije se često postavljaju na otvorenom kako otrovni gasovi ne bi ubili hemičare. Da su imali klima-uređaj ili ventilator, vjerovatno bi radili u dnevnoj sobi ili kuhinji.“

Za tri sedmice, „narkosi“ iz Orle proizveli su 118,5 litara metamfetamina. Čekali su isporuku sirovina kada je poljska policija 4. septembra 2024. upala na imanje.

„Vreće kaustične sode bile su razbacane po cijelom dvorištu“, prisjeća se predsjednik mjesne zajednice Chmielewski, koji je sa policijom ušao na lice mjesta. „Kada sam ih vidio, nasmijao sam se – oznake kvaliteta ‘Made in Poland’ odmah su mi upale u oči.“

Širi trend

U mjesecima nakon hapšenja četvorice muškaraca u Orli, poljske vlasti su razbile još dvije laboratorije u kojima su radili Meksikanci. U februaru 2025. godine zapalio se krov skladišta u Maksimilijanovu kod Bidgošča. Tokom raščišćavanja, vatrogasci su otkrili posude sa hemikalijama jakog i neprijatnog mirisa. Ispostavilo se da je tu proizvođen metamfetamin.

Sedam mjeseci kasnije, 4. septembra 2025. godine, službenici Centralnog biroa za istrage (CBSP), uz podršku antiterorističkih jedinica i helikoptera, upali su u laboratoriju skrivenu na jednoj farmi kod Švjeća. Zaplijenili su 300 litara i tri tone hemikalija koje su korišćene u sintezi droge, a koje su bile sakrivene u štali.

„Svi uhapšeni meksički državljani došli su isključivo radi proizvodnje metamfetamina“, kaže Mihal Aleksandrovič, šef odjeljenja za borbu protiv organizovanog narkokriminala u CBSP-u. „Koristili su metode proizvodnje poznate kartelima. Identične laboratorije postoje praktično širom svijeta. Primjećujemo da se pojedine ćelije kartela šalju u različite djelove Evrope. Gdje postoji potražnja, tamo proizvode.“

Operacija CBSP-a kod Švjeća oslanjala se i na međunarodno iskustvo. „Helikopteri? Nikad ne znate šta vas čeka u takvoj laboratoriji. Kriminalci koriste zamke, jer laboratorija ima veliku vrijednost. Zato smo slijedili primjer kolumbijskih službi, koje koriste helikoptere za razbijanje laboratorija“, objašnjava Aleksandrovič, koji je prošao obuku za borbu protiv narkokartela u trening centrima u džungli na jugu Kolumbije.

U tri slučaja ukupno je uhapšeno osam meksičkih državljana. Svi tragovi vode do kartela Sinaloa. „Narkosi“ iz Podlaskja priznali su krivicu već na prvom ročištu u Bjalistoku. Jedan od njih je priznao da su djelovali po naređenju kartela Sinaloa i da su strahovali od odmazde nadređenih. Tvrdili su da je droga bila namijenjena poljskom kriminalcu i poljskom tržištu. Za svoj rad trebalo je da dobijaju 1.000 dolara mjesečno, dok je isplata za gotov proizvod (oko 500 dolara po kilogramu) trebalo da bude prebačena njihovim porodicama u Meksiku.

„Ovo je dodatni dokaz da meksički karteli pokušavaju da prošire i razviju tržišta u Evropi“, kaže ekspertkinja Felbab-Brown.

„Ovo nijesu izolovani slučajevi“, slaže se dr Robert Bunker, bivši stručnjak za međunarodnu bezbjednost i borbu protiv terorizma sa Američkog ratnog koledža, koji sada radi za konsultantsku kuću C/O Futures.

„Ovo je koordinisan plan na višim nivoima kartela, kao dio neke vrste dogovora sa organizovanim kriminalom u Evropi.“

Prema riječima Ludmile Quiros iz Globalne inicijative protiv transnacionalnog organizovanog kriminala (GI-TOC), trenutno svjedočimo „transferu znanja i članova kriminalnih mreža u sjevernu Evropu“.

Ako se pogleda mapa proizvodnje metamfetamina u Evropi, jasno je da se ona pomjera ka centralnoj i istočnoj Evropi. Od sedam država EU koje su 2023. razbile ukupno 250 laboratorija, čak pet se nalazi u ovom regionu: Češka (189), Njemačka (5), Austrija (1), Poljska (5) i Bugarska (18).

„Karteli djeluju u Poljskoj već oko četiri godine“, kaže David Saucedo, ekspert za meksički organizovani kriminal. „Poljska, sa velikim ruralnim područjima, nije samo pogodna za skrivanje proizvodnje, već i za tranzit droge – kako ka zapadnoj Evropi, tako i dalje na istok.“

Aleksandrovič iz CBSP-a takođe smatra da su uhapšeni Meksikanci drogu uglavnom proizvodili za zapadnoevropska tržišta, a ne za Poljsku.

„Našim tržištem dominiraju mefedron i klefedron. Cijena je takođe važna – metamfetamin nije naročito jeftin prema poljskim standardima. Ono što primjećujemo jeste da velike količine sirovina završavaju u Ukrajini“, tvrdi on.

Sa proizvodnjom raste i potrošnja u regionu. Analize otpadnih voda u evropskim gradovima pokazale su povećane nivoe ostataka metamfetamina u Drezdenu, Kemnicu, Magdeburgu i Beču. Supstanca je pronađena u 66 odsto testiranih špriceva u Pragu, dok je u Ostravi zabilježen najveći nivo po glavi stanovnika – 914 miligrama na 1.000 ljudi dnevno, dvostruko više nego prije pandemije. Visoki rezultati u Češkoj mogu biti posljedica „lokalne proizvodnje“, smatraju eksperti.

Najnoviji dostupni podaci EUDA za 2023. pokazuju da korisnici amfetamina čine najmanje 10 odsto osoba koje prvi put ulaze u tretman u Bugarskoj, Estoniji, Letoniji, Litvaniji, Mađarskoj, Poljskoj, Finskoj i Švedskoj. U Češkoj, Slovačkoj i Turskoj, više od 30 odsto novih pacijenata dolazi na liječenje zbog problema povezanih sa metamfetaminom.

Kuvar po narudžbi

Predstavio sam se jednom meksičkom „kuvaru“ preko telefona kao „neko iz branše“ ko je zainteresovan za otvaranje laboratorije u Poljskoj. Jedna dobro povezana osoba iz Meksika garantovala je za mene.

„Zdravo, zovem iz Poljske.“

„To je negdje blizu Rumunije? Znam ljude tamo“, odgovorio je cocinero.

„Mislio sam da ljudi iz Haliska rade u Rumuniji“, provociram ga, podsjećajući da je 2021. tamo uhapšen Carlos Ruben Ramirez iz kartela Jalisco New Generation.

„Halisco ima interese u Bugarskoj.“

Ovaj „kuvar“ iz Meksika krije svoje pravo ime. Ima 38 godina i „kuva“ više od decenije. Nikada nije radio sa fentanilom, ali je metamfetamin njegova osnovna djelatnost. Trenutno živi u meksičkom gradu Durango. Javlja mi se preko aplikacije Signal i na snimku pokazuje pljusak: ljudi se sklanjaju pod krovove, vozači trube, on sjedi za plastičnim stolom pod kišobranom.

Na ekranu se vidi pepeljara i pakovanje crvenih Marlboroa. Pazi da mu se lice ne vidi. Priznaje da je ranije radio u laboratoriji „negdje u Njemačkoj“. Tada je zarađivao 8.000 dolara neto, ali se žali da su cijene u međuvremenu pale. Po njegovom mišljenju, za to su krive „balkanske bande koje sarađuju sa Kolumbijcima“, što je dovelo južnoameričke „kuvare“ na tržište. Albanski mediji su izvještavali da su 2024. „kuvari“ iz Kolumbije i Venecuele uhvaćeni u laboratoriji u Kereku, sjeverno od Tirane.

„A kad bih htio da otvorim laboratoriju i angažujem te?“ pitam.

„Poznaješ li ljude?“ uzvraća.

„Znam tebe – zar to nije dovoljno?“

„Nije dovoljno.“

„Koliki mi budžet treba?“

„Polako. Nije to tako jednostavno. Ja sam samo kuvar. Samo izvršavam naređenja. Od mojih šefova – i Albanaca.“

Ekspertkinju Felbab-Brown ovaj razgovor ne iznenađuje: „Ne dešava se da neko nasumično odluči: ‘E, prodavaću svoje vještine u Poljskoj.’ Uvijek iza kuvara stoji organizacija. Oni dobijaju instrukcije i odobrenja iz centrale. Oni su početna tačka za širu saradnju sa lokalnim bandama. Mi vam damo kuvare, a zauzvrat dobijamo distributivnu mrežu.“

Da bi razumio način rada kartela u Evropi, BIRN je tokom šest mjeseci razgovarao sa više meksičkih kontakata.

Jedan član kartela Sinaloa zadužen za „evropske operacije“, koji koristi rusko ime, rekao je da sarađuje sa kalabrijskom ’Ndranghetom i poznaje „prave ljude“ u Monaku i Marseju. Dopisivali smo se nedjeljama, nekoliko puta razgovarali telefonom. Trebalo je da se sastanemo u Madridu, ali je u posljednjem trenutku otkazao – morao je da nadgleda posao u Kordobi u Španiji. Prekinuo je komunikaciju kada sam odbio da platim 1.000 eura za informacije.

Drugi kontakt bio je informant iz Kulijakana koji nam je pomogao u istraživanju krijumčarenja tableta oksikodona pomiješanih sa fentanilom iz Meksika u Evropu. Treći je bio dobro informisani stručnjak za meksičke kartele koji je tražio anonimnost.

Jasna slika koja se izdvaja iz ovih razgovora jeste da „kuvari“ rade isključivo po nalogu kartela. Šalju se u Evropu, gdje mogu zaraditi mnogo više nego kod kuće. Felbab-Brown to ilustruje primjerom sikarija – plaćenih ubica iz Kolumbije ili Meksika. U Evropi mogu zaraditi između 33.000 i 76.000 dolara po „poslu“, dok u Meksiku u prosjeku dobijaju oko 200 dolara.

Obično – ali ne uvijek – boravak „kuvara“ u laboratoriji traje tri mjeseca, koliko traje turistička šengenska viza. Time se smanjuje rizik od hapšenja. Zatim ih zamjenjuju drugi. Proizvod ide ka zapadnoj Evropi, ali ponekad i na, kako jedan izvor kaže, „vrelo“ tržište Australije i Okeanije – što potvrđuju i izvještaji EMCDDA, Europola i američke DEA, koji Evropu označavaju kao sve popularniju tranzitnu rutu ka profitabilnom tržištu Okeanije.

Zamislite kartel kao veliku korporaciju sa spoljnim ograncima koji nadgledaju operacije. Odjeljenje za istraživanje i razvoj – zaduženo je za „eksperimente“ i širenje mreže izvora zarade, kako je rekao jedan izvor. Prema meksičkim izvorima, tu ulogu imaju „ljudi sa Balkana“.

„Oni imaju lokalne kontakte i poluproizvode, ali im nedostaje znanje – kuvari. To je kapital koji kartel unosi u saradnju“, kaže jedan od izvora za BIRN.

„Iza takvih operacija stoje dva ‘mozga’ od kojih je jedan u Meksiku, koji obezbjeđuje kvalitet, disciplinu i lojalnost kuvara metodom ‘šargarepe i štapa’. Šargarepa je mogućnost bogaćenja, a štap kontrola nad porodicama kuvara“, navodi drugi izvor.

Laniel iz EUDA priznaje da kriminalne grupe sa Balkana često djeluju kao posrednici, kombinujući meksičko hemijsko znanje sa lokalnom infrastrukturom i finansiranjem. Kao primjer navodi Španiju, gdje su karteli koristili lokalno stanovništvo za logistiku, iznajmljivanje izolovanih lokacija i njihovo opremanje sistemima za filtraciju.

Balkan na vrhu piramide

Takozvani balkanski kartel – koji čine albanska i srpska mafija – danas je najveći svjetski distributer kokaina.

Između 2018. i 2020. godine, među uhapšenima za trgovinu kokainom u Evropi, najveću grupu (266 osoba) činili su državljani Albanije. Operacija Europola „Sky ECC“, usmjerena na šifrovanu kriminalnu komunikaciju, pokazala je da je albanski bio drugi najčešće korišćeni jezik u presretnutim porukama, odmah nakon engleskog.

Ovakva ekspanzija omogućena je zahvaljujući kartelu Sinaloa. Balkanski kriminalci su u početku prodavali drogu koja je iz Meksika stizala u Evropu. Vremenom su preuzeli kontrolu nad lukama, uspostavili nove rute i izgradili logističke centre – čak i u Africi. Danas više od 70 odsto svjetskog kokaina prolazi kroz Ekvador, a balkanske kriminalne grupe prisutne su u ključnim lukama poput Gvajakila.

„U operacijama Sinaloe u Francuskoj, Belgiji ili Španiji vidimo obrazac. Lokalni partner ne samo da dovodi ‘kuvare’, obezbjeđuje zaštitu i prodaje metamfetamin na ulici već često upravlja i pranjem novca“, kaže dr Bunker.

Njemački ekspert potvrđuje: „Morate gledati širu sliku. Drogu je relativno lako proizvesti i prodati. Pranje novca je teže. Za to su potrebni balkanski stručnjaci sa jakim vezama u Turskoj i Dubaiju. Novac peru, između ostalog, putem kineskog sistema fei ch’ien.“

Fei ch’ien je kineski neformalni sistem za prenos novca koji se zasniva na poverenju i funkcioniše izvan tradicionalnih bankarskih tokova.

Dokazi o saradnji sa balkanskim kriminalnim grupama pojavljuju se i u američkom obavještajnom izvještaju koji otkriva da je Ismael „El Mayo“ Zambada, jedan od lidera kartela Sinaloa, uspostavio veze sa albanskom mafijom – konkretno braćom Arbenom, Fatosom i Ramizom Hisom. Oni su prali milione kroz ilegalne investicije u nekretnine i turizam na balkanskoj obali, koristeći firme registrovane u Evropi. Jedna od sankcionisanih kompanija bila je Rosetta Gaming iz Krakova.

„Godinama upozoravam evropske organe reda da je ključ uspjeha zaustavljanje širenja sintetičkih droga. Danas, pored meksičkih grupa, glavni akteri koji pokušavaju da stvore masovno tržište su balkanske grupe. Mapa kriminala u Evropi je fluidna i stalno se mijenja a nasilje raste“, kaže Felbab-Brown.

„Ako pogledamo Holandiju, lokalna policija kaže da više ne pronalaze toliko Meksikanaca. Zašto? Jer su Holanđani naučili meksičku metodu“, kaže Laniel iz EUDA.

„To ide ovako: ‘Hvala vam, Meksikanci, dobili ste novac, naučili ste nas, sada nam više ne trebate, radićemo sami.’ To bi mogao biti jedan od scenarija za Poljsku. Kada hemičari iz lokalnih kriminalnih grupa savladaju ovu tehniku, više im neće trebati meksički ‘kuvari’. Zato je ključno razbiti takve grupe i laboratorije na samom početku, prije nego što se znanje prenese.“

Aleksandrovič iz CBSP-a upozorava da „u ovom trenutku ne vidimo da meksički karteli planiraju dalje aktivnosti u Poljskoj. Bio je veliki talas, ali izgleda da su shvatili da proizvodnja sintetičkih droga u Poljskoj nije tako jednostavna.“

Ipak, izvor povezan sa kartelom Sinaloa tvrdi da Evropa ostaje privlačna: „Poslovni rizik u Evropi je minimalan. U Meksiku ne nedostaje ‘kuvara’. Ako odu u Evropu, Afriku ili Aziju i budu uhapšeni, drugi ih zamjenjuju. A potencijal zarade je ogroman i mjeri se milionima dolara.“