U noći poplava, Ibro je bio na poslu kao čuvar na benzinskoj stanici u Donjoj Jablanici, poslu koji je preuzeo kako bi dopunio svoju penziju od 500 bosanskih maraka, odnosno 260 eura.

Nešto poslije 2 sata ujutro, benzinska stanica je bila preplavljena vozačima čije su automobile pogodila klizišta na jednom od najprometnijih puteva u zemlji, koji povezuje centralnu i južnu Bosnu.

„Svi su došli mokri i povrijeđeni“, prisjetio se Ibro. „Neki od njih su bili krvavi. Nisam imao puno odjeće kod sebe, pa sam uzeo kese za smeće i isjekao ih da bi se mogli pokriti nečim.“

Dok je pomagao vozačima nije znao šta se dešava s njegovom porodicom.

Donja Jablanica je bila odsječena zbog klizišta i rastućih bujica koje su odnijele kuće i ljude koji su spavali u njima; nije bilo struje, tekuće vode niti telefonskog signala.

„Nekako sam uspjela da se spasim, ali sam se brinula za starijeg sina, koji je još uvijek bio u prizemlju kada su kamenje i blato provalili u kuću“, rekla je Umija.

„Nekako je blokirao vrata i popeo se na prozorsku dasku, gdje je ostao skoro do jutra“, rekla je za BIRN. „Moj mlađi sin se jako uplašio da mu je brat nestao. Pao je u šok i završio je kasnije u bolnici. Mučio se da završi posljednju godinu osnovne škole.“

Umija je te noći iz vode spasila dvoje povrijeđenih komšija. Tragovi krvi od njihovih povreda i dalje su vidljivi u onome što je ostalo od kuće porodice Arfadžan. Kuća još uvijek stoji, ali je prizemlje uništeno, a temelji su napukli, što svaki pokušaj obnove čini rizičnom investicijom.

Prvi spasioci stigli su tek ujutro. Umija i njeni sinovi su se uspjeli probiti do grada Jablanice, ali su dva dana vođeni kao nestali prije nego što ih je Ibro pronašao u centru za hitni prijem.

Odroni kamenja iz kamenoloma srušili se niz planinu

Okružena planinama, Donja Jablanica se nalazi odmah iznad desne obale rijeke Neretve, u području poznatom kao Suhi Potok, nazvanom po presušenom koritu potoka koje teče samo tokom jakih kiša.

Visoko iznad sela nalazi se kamenolom, gdje su naslagane hiljade tona kamena i stijena.

Meteorolozi su 3. oktobra prošle godine izdali ‘narandžasto’ upozorenje za pogođena područja, predviđajući obilne padavine i moguće poplave.

Te noći, pala su 323 litra kiše po kvadratnom metru, što je ekvivalent prosječnoj količini padavina za više od tri mjeseca, i to u samo nekoliko sati.

Zbog šumskih požara 2023. godine i suša tokom ljeta suvo tlo nije moglo da upije takav pljusak. Ali niko nije mogao zamisliti da će poplave niz planinu sručiti kamenje i drveće koji su klizili i uništavali sve pred sobom.

Razaranje u Donjoj Jablanici i dalje je jasno vidljivo, u betonskim temeljima i usamljenim stepeništima onoga što su nekada bili porodični domovi.

Većina sela proglašena je nebezbjednom za stanovanje, ali to neke nije spriječilo u pokušaju obnove.

‘Želim da obnovim kuću i da se vratim’

Kuća Dženana Imamovića jedina je koja je ostala da stoji u gornjem dijelu sela. Tri kuće koje su nekada stajale uz nju razorila je bujica, odnijevši sa sobom Imamovićevog brata, sestru, njihove supružnike i djecu. Devet ljudi poginulo je u nekoliko nasilnih minuta. Jedno dijete je preživjelo.

„Moj brat je bio pod ruševinama, a tijelo moje sestre pronađeno je deset dana kasnije kod brane, desetak kilometara nizvodno“, rekao je.

„Tijelo mog nećaka pronašli smo omotano oko stuba za struju ovdje dolje“, rekao je Imamović za BIRN, pokazujući na područje nekih 300 metara nizbrdo.

Imamović je radio na svojoj kući, pokušavajući da ojača temelje. Govorio je mirno, čak i dok je pričao o trenutku kada je otišao na spavanje i trenutku kada se probudio i pobjegao sa svojom porodicom.

„Ponekad prespavam ovdje“, rekao je. „Trenutno nemamo kanalizaciju, pa je to problem, ali želim da obnovim i da se vratim ovdje.“

„Ja sam čovjek sa sela“, rekao je. „Da me je privlačio grad, otišao bih davno tamo. Ali nije. Ja volim selo.“

Čekajući novi dom

Vlasti u Bosni istražuju da li je bilo koji ljudski faktor igrao ulogu u tragediji 4. oktobra 2024. godine.

Tužilaštvo Hercegovačko-neretvanskog kantona potvrdilo je samo da istražuje odgovornost četiri fizička lica i jednog pravnog lica – kompanije Sani, koja je vlasnik kamenoloma.

Preživjeli, u međuvremenu, i dalje čekaju nove domove. Neki, poput Arfadžanovih, žive u kontejnerima, dok drugi iznajmljuju smještaj drugdje ili borave kod porodice i prijatelja.

Trenutno se gradi 16 kuća, ali mještani kažu da radovi teku sporo.

Arfadžanovi su prvo otišli u iznajmljeni smještaj, ali kada više nisu mogli da priušte kiriju, preselili su se u kontejnere. Obećan im je stan u jednoj od stambenih zgrada koje će biti izgrađene na zemljištu koje je obezbijedila opština Jablanica, novcem Evropske unije.

„Nada umire posljednja“, rekla je Umija. „I nadam se da ćemo dobiti stan u toj novoj zgradi.“

Prije poplava, Umija i njen suprug su podigli kredit u banci da bi renovirali svoj dom. Posljednju ratu su platili dva mjeseca nakon poplava.

„Imali smo dvosoban stan u prizemlju i trosoban na spratu“, rekla je Umija. „A pogledajte nas sada.“