Crnogorski zvaničnici od 2020. godine promovišu Crnu Goru kao zemlju otvorenu za inovacije i nove tehnologije, pri čemu se kriptovalute često predstavljaju kao način za privlačenje investicija i izgradnju imidža moderne finansijske destinacije. Međutim, od 2023. javna rasprava se značajnoudaljila od ekonomskih obećanja i usmjerila ka rizicima od pranja novca, nedostacima u regulativi i slabom institucionalnom nadzoru.

Slučaj Do Kvona je bio prekretnica. Hapšenje južnokorejskog osnivača kriptovalute u Crnoj Gori u martu 2023. godine, a potom i zatvorska kazna od 15 godina izrečena u SAD u decembru 2025. u slučaju prevare vrijedne 40 milijardi dolara, preoblikovali su priču o kriptu – od one o prilici do testa institucionalnog kredibiliteta.

Ipak, čak i krajem 2025. godine, dio političkog diskursa i dalje je odražavao raniji narativ o korišćenju novih tehnologija za modernizaciju ekonomije. Problem je u tome što usvajanje kriptovaluta raste brže od kapaciteta Crne Gore da ih reguliše, nadzire i primjenjuje propise, zaključuje se u izvještaju Globalne inicijative protiv organizovanog kriminala (GI-TOC), pripremljenom za BIRN Crna Gora, čiji sam jedan od autora.

Procjene kripto-berze Binance ukazuju da oko 17.000 ljudi, približno tri odsto stanovništva, koristi virtuelnu imovinu u Crnoj Gori. Dvije godine ranije, 2023, kompanija za trgovinu kriptovalutama Triple-A procjenjivala je da ih je bilo oko 7.200, odnosno približno 1,2 odsto. Aktivnost u oblasti kripta sve je vidljivija u Podgorici i duž primorja, posebno u Baru i Budvi.

Istovremeno, istraživačko novinarstvo i procjene organa za sprovođenje zakona ukazuju na paralelnu realnost: neregistrovane zamjene gotovine za kriptovalute, mreže dilera organizovane preko Telegrama i sve veću izloženost prevarama i pranju novca.

Nelegalni kripto-automati i velike Telegram grupe koriste se za direktnu razmjenu. Policija je takođe povezala domaće kriminalne organizacije, posebno one uključene u trgovinu drogom, sa ulaganjima u kriptovalute, dok istražitelji vode postupak u slučaju prevare u kojem je biznismen iz Podgorice navodno uplatio 320.000 eura grupi koja je obećavala brzu zaradu.

Drugim riječima, u Crnoj Gori se više ne priča samo o inovacijama. Zemlja se već suočava sa posljedicama slabog nadzora. Zato bi 2026. trebalo da bude godina u kojoj će Crna Gora prestati da kriptovalute tretira prvenstveno kao priliku za izgradnju imidža i početi da ih posmatra kao test upravljačkih kapaciteta.

Pravni odgovor je počeo, ali je i dalje nedovršen. Crna Gora je u martu 2025. načinila važan korak uključivanjem virtuelne imovine u okvir za sprečavanje pranja novca. Taj potez je značajan i ne treba ga potcjenjivati.

To takođe pokazuje koliko se javna rasprava promijenila: o kriptovalutama se sada sve manje govori kao o ekonomskoj prilici, a više kao o potencijalnom kanalu za nezakonite finansijske tokove. To nije kontradikcija. Proširenje pravila za sprečavanje pranja novca na virtuelnu imovinu bilo je neophodan korak kako bi se zatvorile očigledne regulatorne praznine i institucijama obezbijedio osnovni okvir za nadzor.

Ali to je tek početak.

Uključivanje kriptovaluta u postojeća pravila za sprečavanje pranja novca nije isto što i izgradnja sveobuhvatnog regulatornog i nadzornog sistema za sektor koji se brzo razvija. Sistem registracije pružalaca usluga povezanih sa virtuelnom imovinom, uveden u decembru 2025, može biti koristan prvi korak, naročito na malom tržištu.

Međutim, registracija sama po sebi nije dovoljna tamo gdje su rizici visoki, a kapaciteti za sprovođenje zakona ograničeni. Bez snažnog nadzora, ovlašćenja za praćenje i vjerodostojne sankcije, registracija može postati puka formalnost koja malo doprinosi sprečavanju zloupotreba.

Crna Gora zato mora da ode dalje od parcijalnih rješenja i usvoji jasniji i potpuniji okvir za virtuelnu imovinu, uključujući put ka snažnijem postupku licenciranja i nadzoru.

Važan je i sam proces. Svaki novi zakon trebalo bi da bude pripremljen transparentno, uz javne konsultacije, objavljivanje nacrta, procjene uticaja i jasne odgovore na primjedbe. Kao kandidat za članstvo u EU, Crna Gora treba da se uskladi sa evropskom Uredbom za tržišta kripto-imovine (MiCA), umjesto da traži labavije alternative van EU.

Sprovođenje zakona je najteži problem

Dublja slabost, međutim, nije u pisanju zakona. Ona je u njihovom sprovođenju.

Crna Gora može da usvaja zakone i mijenja propise. Međutim, ako institucije nijesu u stanju da prate, otkrivaju, istražuju, zapljenjuju i procesuiraju kripto-kriminal, efekat odvraćanja ostaće slab. Upravo tu je jaz najvidljiviji.

Napredak je postignut: policija i pravosuđe prošli su obuke, a nadležni organi su se donekle upoznali sa alatima za analizu blokčejna. Ipak, ti pomaci i dalje su ograničeni poznatim strukturnim slabostima u borbi protiv organizovanog kriminala: nedostatkom kadra, čestom smjenom zaposlenih, neujednačenim nivoom stručnosti, slabom koordinacijom između institucija i zavisnošču od spoljašnje podrške.

U praksi, to znači da su institucije možda uspješnije u prepoznavanju rizika nego u njihovom pretvaranju u uspješne istrage, optužnice i zapljene imovine.

A zapljena imovine je ključni test.

Ako se imovinska korist stečena kriminalom može kretati kroz kripto-kanale dok se država muči da je zaplijeni, sama regulativa neće promijeniti takvo ponašanje. Prema podacima Uprave za državnu imovinu, koja upravlja zaplijenjenom imovinom, u Crnoj Gori u periodu 2020-2025. nije zabilježeno nijedno oduzimanje virtuelne imovine. To nije tehnički detalj. To je znak upozorenja.

Značaj afere Do Kvon nije samo u naslovima koje je proizvela. Ona je promijenila značenje kripta u javnoj raspravi u Crnoj Gori.

Prije 2023. o kriptovalutama se i dalje uglavnom moglo razgovarati u smislu investicija, inovacija i imidža. Nakon tog slučaja postalo je mnogo teže izbjeći pitanja o regulatornoj spremnosti, reputacionom riziku i o tome da li su crnogorske institucije osposobljene da se nose sa složenim finansijskim kriminalom koji uključuje virtuelnu imovinu.

Taj zaokret bio je neophodan. Crna Gora sada otvorenije govori o rizicima nezakonitih finansijskih tokova.

Ali razgovor nije dovoljan. Javni narativ promijenio se brže od samog sistema. Suštinski izazov ostaje isti: usvajanje kriptovaluta i tržišna aktivnost nastavljaju da napreduju brže od sposobnosti države da ih nadzire i vjerodostojno sprovodi pravila.

Kredibilitet Crne Gore sada zavisi od institucija. Zemlja se često predstavlja kao predvodnik u evropskim integracijama. Upravljanje kriptom je prilika da se ta tvrdnja potvrdi konkretnim rezultatima.

Za to nijesu potrebne grandiozne izjave niti marketinške kampanje. Potreban je onaj vid rada države koji često ne privlači pažnju: jasan pravni okvir, sprovodiva nadzorna ovlašćenja, funkcionalan registar pružalaca usluga, realan prelazak sa registracije na strože licenciranje, obučeni istražitelji i tužioci, održiv pristup analitičkim alatima, kao i operativne procedure za praćenje, zapljenu i bezbjedno čuvanje virtuelne imovine.

Ukratko, Crnoj Gori su potrebne institucije koje mogu više od pukog prepoznavanja rizika. One moraju biti sposobne da na taj rizik i reaguju.

Crna Gora više nije u fazi u kojoj se kripto može tretirati prvenstveno kao priča o inovacijama. Tu debatu je stvarnost već sustigla. Pitanje više nije da li zvaničnici treba da govore o rastu i modernizaciji. Naravno da trebaju. Pitanje je da li to obećanje prate vjerodostojni mehanizmi zaštite.

Ako Crna Gora želi da izbjegne da postane popustljiva kripto siva zona, mora da promjenu narativa nakon 2023. pretoči u promjenu politike i sprovođenja zakona. U suprotnom, kripto će nastaviti da razotkriva iste slabosti koje već dugo potkopavaju borbu protiv nezakonitih finansijskih tokova: zakašnjelu regulativu, nepovezane institucije i reaktivno djelovanje.

Saša Đorđević je viši analitičar u Globalnoj inicijativi protiv transnacionalnog organizovanog kriminala. 

Izneseni stavovi su stavovi autora i ne odražavaju nužno stavove BIRN-a.