Bivši zatvorenik u vojnom logoru Morinj kod Kotora, Metodije Prkačin, ne očekuje da bi ponovno otvaranje istraga ratnih zločina u Crnoj Gori moglo dovesti do novih optužnica.

Prkačin je kao pripadnik hrvatskih oružanih snaga 1991. bio zatočen u vojnom objektu Morinj, koji je od oktobra 1991. do avgusta 1992. korišćen kao logor za hrvatske vojnike i civile tokom napada Jugoslovenske narodne armije (JNA) na Dubrovnik. Kroz Morinj je prošlo 292 zatvorenika, a 8 je preminulo od posljedica torture.

Specijalno državno tužilaštvo (SDT) je u februaru ponovo otvorilo istrage ratnih zločina počinjenih na teritoriji Crne Gore a koje se odnose na slučajeve Morinj, Bukovica, Kaluđerski laz i deportaciju Bošnjaka.

„Ne očekujem ništa od ponovnog otvaranja istraga za ratne zločine. Jedino pritisak Evropske unije može natjerati crnogorske vlasti da nešto urade po tom pitanju“, kazao je Prkačin za BIRN.

Zbog fizičke i psihičke torture zatvorenika u Morinju, Apelacioni sud je u aprilu 2014. potvrdio osuđujuće presude četvorici crnogorskih državljana – Ivo Menzalin osuđen je na 4 godine zatvora, Špiro Lučić i Boro Gligić na po 3 godine, a Ivo Gojnić na 2 godine.

U ostalim sudskim procesima za ratne zločine počinjene u Crnoj Gori, 26 optuženih oslobođeno je zbog nedostatka dokaza. Oni ne mogu biti ponovo suđeni za iste optužbe.

U Izvještaju o napretku za 2025. godinu Evropska komisija (EK) pozvala je crnogorske vlasti na proaktivan pristup u istragama ratnih zločina, navodeći da Crna Gora nastavlja da gradi kredibilan i održiv bilans u efikasnom istraživanju, procesuiranju i vođenju sudskih postupaka, uključujući i slučajeve na visokom nivou.

Maja Marinović iz Centra za građansko obrazovanje (CGO) ističe da su kredibilni rezultati u istragama i procesuiranju ratnih zločina dio završnih mjerila u 23. poglavlju pregovora sa Evropskom unijom (EU).

„Protok vremena značajno otežava sprovođenje pravde. Iako ratni zločini ne zastarijevaju, izvršioci, ključni svjedoci i žrtve vremenom umiru, što otežava dokazivanje i izricanje adekvatnih sankcija. Zato će biti ključno koristiti sve raspoložive resurse i tehnologije kako bi se dokazni postupci zaključili u razumnom roku“, kazala je Marinović.

Crna Gora je, kao dio Jugoslavije, direktno učestvovala u ratovima devedesetih u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini a crnogorski građani su kao pripadnici Vojske Jugoslavije učestvovali i u ratu na Kosovu. U Crnoj Gori nije bilo ratnih dejstava ali su na njenoj teritoriji zabilježeni ratni zločini.

Istrage bez centralizovane baze podataka

Ponovno otvaranje istraga predviđeno je Strategijom za istraživanje ratnih zločina 2024-2027, koju je Vrhovno državno tužilaštvo (VDT) usvojilo prošlog juna, a u međuvremenu su formirani specijalni istražni timovi koji će analizirati stare predmete.

Tužioci su u mogućnosti da otvore stare slučajeve zbog činjenice da u Crnoj Gori ne važi zastarjelost krivičnog djela kada su u pitanju ratni zločini.

Iako je najavljeno da će istražni timovi koristiti dokumentaciju koju je ustupio Međunarodni rezidualni mehanizam za krivične sudove, u strategiji VDT-a se upozorava da bi istrage mogle biti otežane zbog nedostatka kadra i loše saradnje sa državnim institucijama.

„Posebno naglašen problem za rad je što Specijalno državno tužilaštvo nema centralizovane baze podataka državnih organa, niti ima mogućnost da pristupi svim informacijama koje su mu potrebne za rad, zbog čega su tužioci prinuđeni da sve podatke pribavljaju slanjem dopisa državnim institucijama. To dovodi do otežanog rada u prikupljanju dokaza, što utiče na kvalitet odluka i efikasnost“, navodi se u strategiji.

Prema zvaničnim podacima, u Specijalnom državnom tužilaštvu radi glavni specijalni tužilac Vladimir Novović i 13 tužilaca, od čega su samo 2 tužioca angažovana na istragama ratnih zločina.

U Specijalnom odjeljenju Višeg suda u Podgorici radi 6 sudija koji su nadležni za slučajeve visoke korupcije i ratne zločine.

Pravna savjetnica u Akciji za ljudska prava (HRA), Bojana Malović, smatra da ograničeni kapaciteti tužilaštva mogu usporiti tempo istraga, ali da obnovu istraga ne treba posmatrati kao opterećenje.

„Ponavljanje postupaka u starim neadekvatno procesuiranim predmetima ne smije da se posmatra kao teret, već kao nužan korak ka obezbjeđivanju zakonitosti i pravde. Obnova postupaka doprinosi ispravljanju ranijih propusta i jačanju povjerenja u rad tužilaštva“, napominje Malović.

Apelacioni sud je 2012. sedmoricu bivših policijskih i vojnih oficira oslobodio optužbi za zlostavljanje Bošnjaka u oblasti Bukovice između 1992. i 1993. godine. Na području pljevaljske Bukovice bili su raspoređeni pripadnici JNA, paravojnih formacija i policije Crne Gore, a u tom periodu ubijeno je 6 osoba, 2 su izvršile samoubistvo zbog torture, 11 je oteto, dok je 270 osoba napustilo Bukovicu.

U slučaju deportacija Viši sud u Podgorici 2011. oslobodio je 9 policijskih funkcionera i službenika optuženih za hapšenje i deportaciju 66 bošnjačkih civila u maju 1992. Oni su iz stanice policije u Herceg Novom isporučeni Vojsci Republike Srpske, nakon čega je većina ubijena, dok je manji broj završio u logoru u Foči.

Apelacioni sud je u decembru 2014. potvrdio presudu Višeg suda u Bijelom Polju kojom je oslobođeno 8 optuženih za zločine u slučaju Kaluđerski laz. Oni su bili optuženi da su, kao pripadnici Vojske Jugoslavije, učestvovali u ubistvima albanskih civila u Kaluđerskom lazu blizu Rožaja tokom rata na Kosovu 1999.

Bojana Malović očekuje da se SDT u istragama fokusira na komandnu odgovornost i počionice koji su izostavljeni iz ranijih optužnica.

„Na starim slučajevima rade 4 istražna tima i u ovoj fazi bi trebalo da imaju sagledan dokazni materijal iz kojeg jasno proizlaze ključni propusti prethodnih istraga. Neki neposredni izvršioci ranije su selektivno izostavljeni iz predmeta, iako postoje dokazi o njihovoj umiješanosti, dok svjedočenja i dokumentacija jasno upućuju i na komandnu odgovornost visokih struktura koje nikada nijesu procesuirane“, kazala je Malović za BIRN.

Dvije tužiteljke za sve ratne zločine

Otvaranje starih istraga ratnih zločina bilo je predviđeno i strategijom koju je tadašnji vrhovni državni tužilac Ivica Stanković predstavio u maju 2015, najavljujući efikasnije istrage i kazne za ratne zločine u skladu sa međunarodnim standardima. U toj strategiji nijesu utvrđeni jasni indikatori uspjeha ni akcioni plan sa preciznim rokovima.

Iz Specijalnog državnog tužilaštva nijesu odgovorili BIRN-u šta je ono do sada uradilo na otvaranju istraga ratnih zločina i koliko je tužilaca zaduženo za rad na istragama ratnih zločina.

Podsjećajući da ranije najave nijesu dale rezultate, Bojana Malović smatra da je sada situacija drugačija, jer je za svaki slučaj formiran poseban istražni tim.

„Tužioci će morati da pokažu konkretnu volju i istrajnost a stepen posvećenosti biće vidljiv kroz transparentan rad i stvarne procesne radnje, ne kroz izjave. Oprez je opravdan ali sada postoje realni i opipljivi pokazatelji da proces konačno može iz simbolike da pređe u ozbiljan rad“, kazala je ona.

Međutim, Marinović upozorava da su za sve predmete ratnih zločina zadužene samo dvije tužiteljke koje istovremeno rade i na slučajevima korupcije i organizovanog kriminala.

„Tužiteljka Tanja Čolan-Deretić vodi predmete Bukovica i Kaluđerski laz, dok je Ana Perović-Vojinović nadležna za Deportaciju i Morinj. Nijedna od njih nema savjetnike posvećene isključivo predmetima ratnih zločina, što prilično ograničava vrijeme i resurse koje mogu posvetiti ovim postupcima“, kazala je Marinović.

Iz Specijalnog državnog tužilaštva nijesu odgovorili na pitanja BIRN-a koliko je urađeno na analizi formiranih krivičnih predmeta.

Pored starih istraga, SDT trenutno sprovodi izviđaje u 7 predmeta ratnih zločina, dok je 1 predmet u fazi istrage.

Viši sud u Podgorici je 21. jula osudio Slobodana Pekovića na 20 godina zatvora za ratni zločin protiv civilnog stanovništva u Foči 1992. godine. Pred Višim sudom u Podgorici 21. novembra počelo je suđenje pripadniku crnogorske granične policije Zoranu Gašoviću zbog optužbi za učešće u ratnim zločinima u Hadžićima kod Sarajeva 1992.

Apelacioni sud Crne Gore je u decembru 2019. potvrdio presudu kojom je bivši pripadnik Vojske Jugoslavije iz Nikšića, Vlado Zmajević, osuđen na 14 godina zatvora zbog ubistva četvoro albanskih civila u selu Žegra kod Gnjilana tokom rata na Kosovu 1999.