U julu 2022. godine, nakon dvije sedmice čekanja na povoljne vremenske uslove, E.K. se ukrcala u gumeni čamac na obali sjeverne Francuske, držeći svog petogodišnjeg sina u naručju.

"Čvrsto sam ga držala", prisjeća se E.K. "Nadala sam se da ću ga zaštititi tokom napornog putovanja, pokušavajući da tim zagrljajem umirim svoje slomljeno srce. To je bio najduži zagrljaj ikada – osam sati do Ujedinjenog Kraljevstva.“

E.K., porijeklom iz Albanije, zatražila je anonimnost dok je govorila iz svog doma u londonskom predgrađu Vud Grin. U Britaniju je stigla prije dvije godine, na vrhuncu talasa migracije iz sjeverne Albanije, što je izazvalo oštre mjere tadašnje konzervativne vlade, koja je smanjila priliv migranata, ali ga nije potpuno zaustavila.

Mnogi poput E.K. dolaze malim čamcima preko Kanala; drugi koriste lažne pasoše ili se skrivaju u kamionima. Obično prvo dolaze mladi muškarci, bježeći od siromaštva i nezaposlenosti u sjevernoj Albaniji, a zatim šalju po svoje porodice.

Britanske vlasti uložile su značajna sredstva u kampanje kako bi obeshrabrile Albance od pokušaja dolaska, ali društvene mreže na kojima uspješni migranti dijele svoje priče često imaju jači uticaj. Realnost života nakon dolaska obično donosi izolaciju, ilegalan status, dugo radno vrijeme i niske plate za otplatu dugova, čak i za one s visokim obrazovanjem.

"Društvene mreže su snažan katalizator migracije, jer prikrivaju rizike", rekao je Redion Kirjazi, stručnjak za migracije i direktor fondacije Meri Vard Loreto."Mladi koji ilegalno brzo zarade često preuveličavaju svoja dostignuća na društvenim mrežama", objašnjava on.

"To pokazuje njihovu nesigurnost; oni samo žele reći svojim prijateljima- Pogledajte, uspio sam."

I obrazovani Albanci odlaze

Albanija je 2022. godine bila vodeća zemlja po broju ilegalnih migranata u Britaniji, sa oko 17.300 zahtjeva za azil. Oko tri četvrtine stiglo je čamcima preko Francuske. Britansko Ministarstvo unutrašnjih poslova saopštilo je da je 2023. godine vraćeno oko 1.934 Albanaca, što je povećanje od 98 odsto u odnosu na 2020.

Drugi mladi Albanci migriraju u Njemačku, koja je olakšala legalne načine zapošljavanja za građane Balkana, objašnjava Andi Hodžaj, predavač prava na Kings koledžu u Londonu.

Brahim Tuša, 28-godišnji magistar društvenih nauka, putovao je autobusom iz Tirane u Italiju, potom u Španiju, a zatim avionom sa lažnim holandskim pasošem do Londona. Kada mu pasoš nije prošao na elektronskoj kontroli, prijavio se graničnim agentima kao ilegalni migrant, pokazujući im svoj albanski pasoš.

Jonida, 27-godišnjakinja iz Kukesa, provela je devet sati skrivena u kabini kamiona tokom prelaska granice, u mraku i strahu od smrti. Jetmira je 2021. godine takođe putovala kamionom, pridružujući se partneru koji je otišao u Britaniju godinu ranije.

Mnogi Albanci na kraju rade u gradnji, na pranju automobila, kao moleri, dok žene često nalaze posao u kozmetičkim salonima. Neki su regrutovani u trgovinu drogom, najbrži način zarade, dok su drugi prisiljeni na lažne brakove, što može koštati do 20.000 funti.

Škole bez učenika

Migracija prijeti da isprazni sjevernu Albaniju. Broj osnovnih škola u Kuksu smanjen je sa 80 na 68 od 2014. godine, a mnoge imaju manje od šest učenika. Besmir Muslia, učitelj u selu Orgjost, kaže da su neke od tih škola na rubu zatvaranja.

"Svi su otišli u Englesku", kaže 14-godišnji Erald iz sela Koder Lume. "I ja planiram da odem čim završim školu."

Mnogi mladi Albanci stiču iluzije o Britaniji putem društvenih mreža, koje prikazuju luksuzan način života.

Profili koje održavaju kriminalne grupe pružaju informacije o ilegalnim putevima migracije, cijenama, rutama i dokumentima potrebnim za prelazak. Brahim Tuša je, motivisan fotografijom prijateljice iz Britanije, kontaktirao krijumčare i započeo svoje putovanje. Ipak, realnost po dolasku bila je drugačija.

"Engleska nije vrijedila novca koji smo platili," tvrdi Tuša.

Stvarnost predstavlja društvenu izolaciju, jaku konkurenciju za poslove i visoke troškove života. Jonida iz Kukesa opisuje osjećaj usamljenosti i stresa zbog dugova i nesigurnosti u vezi s budućnošću. Flamur, magistar diplomatskih odnosa, radi kao građevinac, što opisuje kao život "kao u vozu, uvijek u žurbi".

Rejčel Alsop, predavačica na Univerzitetu u Yorku, naglašava da bi azilni sistem trebalo reformisati kako bi mladim Albancima pružio bolje uslove.

"Pružanje prava na rad albanskim tražiocima azila omogućilo bi im dostojanstven život i priliku za doprinos zajednici", smatra ona.

Odliv mozgova

Flamur je tipičan primjer "odliva mozgova"; mnogi obrazovani Albanci napuštaju domovinu zbog nepotizma i nedostatka prilika. Prisjetio se prijavljivanja za posao u državnoj administraciji, samo da bi mu rođak rekao da je mjesto već unaprijed određeno.

Vilson Marku, bivši učitelj iz Kukesa, emigrirao je 2019. godine zbog sličnih problema.

"Napustio sam školovanje da bih radio na građevini“, kazao je Marku. "Teško mi je bilo odreći se želje da služim obrazovanju djece u svom rodnom selu."