Još od antičkog doba, ostrva i primorske oblasti Grčke imale su brodogradilišta u kojima su izrađivani drveni brodovi. Drveni brodovi, koji su u Grčkoj poznati i kao kaikia, imalu su značajnu ulogu u ekonomiji. Ovi čamci su imali jedinstvene tehničke, tipološke i kulturne karakteristike, od kojih su neki datirali još iz Vizantije srednjeg vijeka.

Kaikia je 2013. godine svrstan u Nacionalni registar nematerijalnog kulturnog nasljeđa Grčke. Međutim, tradicionalni drveni ribarski čamci postaju rijedak prizor u Grčkoj.

„Gubimo nešto veoma lijepo i jedinstveno, jer kaikia je ručni rad, jedinstven i nije rezultat masovne proizvodnje“, kazala je za BIRN Anika Barbarigos, generalna sekretarka Asocijacije tradicionalnih brodova Grčke, neprofitne organizacije koja teži očuvanju tradicionalnih brodova i brodogradilišta.

Prema Zajedničkoj ribarskoj politici EU i putem Finansijskog instrumenta za usmjeravanje u ribarstvu, Grčka je 1993. morala da počne sa povlačenjem mnogih ribarskih brodova i ukidanjem ribarskih dozvola u okviru mjera za smanjenje prekomjernog ribolova. Napori da se demontiraju ribarski brodovi stariji od 10 godina pokrenuti su 1999. godine.

„Trajno ukidanje ribarskih čamaca je mjera koja se može prihvatiti, jer more ne može da izdrži toliki pritisak. Ali ne morate ih rastavljati i uništavate; to je sramota, to je kriminal. Brodovi imaju dušu“, kazao je za BIRN Joanis Mpountoukos, predsjednik Unije vlasnika brodova srednjeg ribolova Grčke.

„Sva ova pravila dolaze iz EU – i ništa se ne može promijeniti“, dodao je.

U izvještaju „Ribarski brodovi u plamenu“, koji je 2009. objavio Centar za pomorska istraživanja Grčke (HCMR), vladina istraživačka organizacija, navodi se da je politika EU bila pogrešno dizajnirana.

„Primijenjena politika restrukturiranja bila je pogrešno dizajnirana i na evropskom i na nacionalnom nivou. Ribari su bili namamljeni visokom novčanom nadoknadom koja je povezana sa uništavanjem njihovih brodova“, navodi se u izvještaju.

Subvencijama podsticano uništavanje brodova

Ministar pomorskih poslova Hristos Stilianides je u decembru 2023. otkrio da je „u prethodnim godinama uništeno preko 10.000 tradicionalnih ribarskih brodova“.

„Sramota je što je takvo bogatstvo izgubljeno. Mnogi od tih brodova mogli su biti spašeni i uz mali trošak pretvoreni u privatne ili poslovne brodove za užitak. Izgubili smo ovo bogatstvo, i ne smijemo dozvoliti da izgubimo više nijedan brod“, kazao je on.

Finansijski instrument za usmjeravanje u ribarstvu je u dva navrata finansirao smanjenje kapaciteta ribolova u Grčkoj u svim kategorijama, u periodu 1993-1999. i 2000-2006. Fond je pružao sredstva za uništavanje brodova ili za njihov transfer u treću zemlju.

„Sa takvim finansiranjem, a posebno sa većim sredstvima za demontažu, a ne očuvanje brodova, mnogi ribari su mogli da unište svoje brodove i dobiju nadoknadu koja je u mnogim slučajevima prevazilazila komercijalnu vrijednost broda,“ ističe se u izvještaju HCMR-a.

Na taj način, mnogi drveni brodovi su uništeni, naročito oni stariji.

„Ako ne uništite brod već promijenite njegovu namjenu, dobijate manje novca. Neko može da dobije 100.000 eura za uništavanje svog broda, ali samo 10.000 eura za promjenu njegove namjene,“ rekao je za BIRN predsjednik Asocijacije tradicionalnih brodova Grčke, Nikos Kavalijeros.

Politika demontaže nastavljena je u okviru Evropskog fonda za ribarstvo, EFF, 2007-2013. Ribari su imali tri opcije – da demontiraju svoje brodove, da ih prenamijene za stvaranje vještačkih grebena, ili za druge svrhe, kao što su obuka, istraživanje, izložbe, itd.

U okviru Operativnog programa Evropskog fonda za ribarstvo Grčke 2007-2013. pružana je državna pomoć za trajni prekid ribolova, omogućavajući i demontažu, ali i prenamjenu brodova za druge svrhe osim ribolova.

Evropski pomorski i ribarski fond, EMFF, je u periodu od 2014. do 2020. godine, pružao podršku za trajno obustavljanje ribolova bez demontaže u slučaju tradicionalnih drvenih brodova, pod uslovom da funkciju nematerijalnog dobra obavljaju na kopnu.

Najnoviji Evropski fond za pomorstvo, ribarstvo i akvakulturu, EMFAF, za Grčku za period 2021-2027, ponovo omogućava trajno obustavljanje ribarskih aktivnosti bilo demontažom ili stavljanjem van funkcije i prenamjenom za druge aktivnosti.

Dok mnogi u Grčkoj tvrde da su direktive i fondovi EU tokom godina efikasno podsticali uništavanje drevnog pomorskog zanata i tradicije, iz EU negiraju da su aktivno prisiljavali bilo koga da uništi svoj brod.

„Ne postoji odredba u zakonima EU koja obavezuje ribare da fizički unište svoj brod,“ kazala je za BIRN portparolka Evropske komisije.

„Mnogo vlada se promijenilo od 1999. godine i sve su imale istu politiku. Ko je zaustavio uništavanje? Niko“, rekao je Kavalijeros.

„Državna mašinerija u Grčkoj je jača od premijera, i ova mašinerija se zasniva na osoblju kojem dosadno i naporno da nešto mijenja… To nema veze sa nekom određenom partijom. Desnica, ljevica, centar, sve je to ista priča,“ dodala je Barbarigos.

Novac za kompenzaciju korišćen za kupovinu drugih brodova

Stručnjaci tvrde da je novac dodjeljen za demontažu brodova često korišćen nesmotreno. Uz uništavanje brodova trebalo je da budu oduzete i dozvole za ribolov. Međutim, mnogi grčki ribari su pronašli načine da ih sačuvaju.

„Uzmu novac i koriste ga za kupovinu plastičnog ili metalnog čamca koji je proizveden u drugoj zemlji“, objasnio je Kavalijeros.

Ribari „su zloupotrebljavali mjeru (kompenzaciju), uništavali svoje brodove i koristili veliku nadoknadu za kupovinu drugih brodova koji su ‘neaktivni’,“ rekao je Mpountoukos za BIRN.

Mnogi ribari obnavljaju svoje dozvole svake dvije godine. Ne postoji mehanizam za provjeru koje su dozvole aktivne ili ne.

„Sistem je truo… to se nikada neće promijeniti,“ dodao je.

To se dešava zato što ribarska dozvola često više vrijedi od samog broda.

„Ako želim da kupim obalnu ribarsku dozvolu, u zavisnosti od kapaciteta broda, mogu, na primjer, da platim 10.000 do 50.000 eura, što je mnogo više od samog broda. Ako brod košta 10.000 eura, sa dozvolom može biti vrijedan 70.000 eura. Dozvola za ribolov je ta koja ima vrijednost,“ kazao je Mpountoukos.

Stara brodogradilišta nestaju

Uništavanjem brodova i bez podsticaja ribarima i drugima da ih očuvaju ili izgrade nove, mnoge profesije, uključujući brodogradnja, su u opasnosti od nestajanja.

„Ljudi koji su pravili ove brodove gube svoje zanimanje. Čak i brodovi koji još uvijek postoje često ne mogu biti popravljeni jer majstori više ne postoje. Nestaju. Važno je, i kulturološki i ekonomski, da ih sačuvamo“, rekla je Barbarigos.

Rijetka brodogradilišta drvenih čamaca koja su ostala obično imaju malo posla, jer su mnoge pomorske aktivnosti napuštene, a druge se sada obavljaju drugačije, navodi „Brodovi i brodogradnja u modernom kulturnom nasleđu“, kolektivna inicijativa za očuvanje vještine brodogradnje i zaustavljanje subvencionisanog uništavanja tradicionalnih ribarskih brodova.

Čak i kada preostala brodogradilišta imaju potencijal za izgradnju novih brodova, uglavnom su ograničena na popravke i održavanje, jer nema dovoljno iskusnih zanatlija.

Međutim, kasno su se pojavili znaci preispitivanja na državnom nivou. Grčka ministarstva za pomorstvo i obrazovanje u decembru su predstavila zajedničke planove za osnivanje Škole brodograditelja.

Škola će raditi pri Muzeju brodogradnje i pomorskih umjetnosti Egeja, na Samosu, ostrvu u sjevernom Egeju, sa početkom od akademske godine 2024-2025.

„Spašavanje tradicionalnih brodova je povezano sa spašavanjem same umjetnosti brodogradnje… Drveni brod mora ostati živ, bilo za ribolov, turizam ili komercijalnu upotrebu. A rad brodograditelja mora se tretirati kao živa umjetnost,“ tvrdi Kristos Stilianides.