Janko (pravi identitet poznat redakciji) je imao 16 godina kada je iz zabave odigrao prvi tiket u kladionici. U početku mu je sportsko klađenje djelovalo interesantno a porodica i prijatelji su znali da povremeno igra u sitne uloge.

„Kasnije, sve sam više igrao a porodica i prijatelji su sve manje znali da kockam. Vrlo brzo sam kladionicu zamijenio slot mašinama, a sa pojavom online naloga počeo sam mnogo više da kockam“, kazao je Janko za BIRN.

Sa navršenih 30 godina Janko se kao zavisnik od kocke prijavio na rehabilitacioni program Javne ustanove (JU) „Kakaricka gora“ u Podgorici. Kaže da mu je trebalo puno da prizna da ima problem sa zavisnošću od kocke.

„Kocka mi je davala adrenalin. Pomisao da mogu da dobijem, da osvojim sve, da budem glavni, a u stvari sam bio obični pijun u toj igri“, tvrdi Janko.

„Da sam mogao prodao bih bubreg da kockam“.

Janko je jedan od 13 korisnika programa za rehabilitaciju u JU „Kakaricka gora“ koji se trenutno nalaze na dvogodišnjem tretmanu liječenja. Prema zvaničnim podacima broj korisnika tog programa se skoro udvostručio u odnosu na 2018. godinu kada je na rehabilitaciji bilo osam zavisnika od kocke.

Psihološkinja u JU „Kakaricka gora“, Dijana Milošević, ističe da pet od 13 zavisnika od kocke koji su trenutno na tretmanu, imaju razvijen problem i sa nekom drugom vrstom zavisnosti. Jedan od njih je i Janko, koji je koristio kokain dvije godine prije početka rehabilitacionog tretmana.

„Oni svi uglavnom počinju sa kladionicom, a završe u kockarnicama i često znaju tamo da provedu i po 10-12 sati. Da bi ostali budni i da bi mogli da kockaju, često počinju da koriste kokain. Kako bi mogli da isprate taj životni stil istovremeno razvijaju zavisnost od kocke i od kokaina“, navodi Milošević.

Programom rehabilitacije predviđeno je da tokom prve godine zavisnici borave u ustanovi za odvikavanje uz redovne radne aktivnosti i rijetke kontakte sa spoljnim svijetom. Tokom druge godine programa rehabilitacija se nastavlja kod kuće, uz prisustvo korisnika grupnim i individualnim terapijama.

U JU „Kakaricka gora“ prvu fazu odvikavanja trenutno prolazi 10 osoba, dok se troje liječi kod kuće.

Zavisnika sve više, kladionice blizu školama

Da broj kockara među mladima u Crnoj Gori raste pokazalo je i istraživanje Evropskog centra za monitoring droga i zavisnosti od droga (ESPAD) iz 2019. godine, u kome se navodi da svaki treći učenik u Crnoj Gori kocka. Najčešće online, u kladionicama i na slot mašinama.

Prema podacima istraživanja Instituta za javno zdravlje iz oktobra 2019. godine u Crnoj Gori kocka 42,3 odsto srednjoškolaca, najčešće u kladionicama ili na tomboli. U istraživanju se navodi i da djeca već sa 12 godina počinju da kockaju, ali i da ta zavisnost izaziva druga rizična ponašanja kao što je pozajmljivanje ili krađa novca radi klađenja.

Četrdesetsedmogodišnji podgoričanin Milan (pravi identitet poznat redakciji) još uvijek vraća dugove zbog dugogodišnje zavisnosti od kocke. Kaže da ni sam ne zna koliko je novca ostavio u kazinima.

„Prvo sam u kazinu gubio platu, pa ušteđevinu a onda sam počeo da se zadužujem. Nekad je bilo i dobitaka, ali sam mnogo više gubio. Zbog kockarskih dugova sam prije pet godina prodao kuću i danas sa suprugom živim kao podstanar“, kazao je Milan BIRN-u.

„Prijatelje odavno izbjegavam zbog dugova, a novac tražim i od sinova koji rade u inostranstvu. Svjestan sam da čitava porodica pati zbog mog poroka“, dodao je on.

Prema zvaničnim podacima u prethodnih pet godina u Crnoj Gori gotovo je udvostručen broj kladionica i automat klubova. Tokom 2018. godine bilo je 665 kladionica, dok ih je sada 1.009. U istom periodu broj automat klubova porastao je sa 97 na 155.

U izvještaju Komiteta eksperata Savjeta Evrope za evaluaciju mjera za borbu protiv pranja novca i finansiranja terorizma (MONEYVAL) navodi se da je 2022. godine bilo 35 priređivača igara na sreću, od čega su dva priređivača upravljala kazinima, dok su ostali upravljali kladionicama.

Iz Moneyvala su kazali i da je na igre na sreću 2022. godine utrošeno oko 1,1 milijarda eura, što je skoro petina crnogorskog bruto domaćeg proizvoda (BDP). Od toga je 570 miliona utrošeno na slot mašine, 368 miliona na online kockanje a 194 miliona eura potrošeno je u kladionicama.

Mnogi od tih objekata se nalaze u blizini škola, iako crnogorski Zakon o igrama na sreću predviđa da objekti sa igrama na sreću moraju biti udaljeni najmanje 250 metara od osnovnih i srednjih škola. Zakon ne precizira način na koji se mjeri dozvoljena udaljenost, ali je u praksi to najkraći bezbjedni pješački put od ivice zgrade obrazovnih ustanova do ulaza u objekat u kome se priređuju igre na sreću.

Milošević upozorava da su maloljetnici sve češće u kladionicama i kockarnicama.

„Ti objekti su jako blizu škola, i to uglavnom kladionica pored pekare. Onda djeca koja u blizini vide te privlačne nazive mogu da uđu iz radoznalosti i da probaju. Praksa pokazuje da često i roditelji šalju svoju djecu da uplate tiket“, kaže Milošević.

Tokom prošle godine Inspekcija za igre na sreću izdala je 46 prekršajnih naloga, od čega su četiri zbog učešća maloljetnika u igrama na sreću. Ukupni iznos kazni zbog učešća maloljetnika u igrama na sreću iznosio je 3.300 eura.

Kontrolu objekata priređivača igara na sreću obavlja šest inspektora za teritoriju cijele Crne Gore.

Potpredsjednik Vlade i predsjednik Koordinacionog tijela za zaštitu i unapređenje javnog interesa u oblasti priređivanja igara na sreću, Momo Koprivica, kazao je u februaru da će udaljenost kladionica biti kontrolisana i najavio uvođenje online sistema nadzora koji bi detektovao sporne transakcije. Koprivica je upozorio da bi priređivačima čiji se objekti nalaze blizu škola mogle biti oduzete koncesije.

„Goruće pitanje je udaljenost kockarskih objekata od škola. Brojni su primjeri toga da se to ne poštuje… Javni interes je da djeca idu u škole, folklor, na treninge, u pozorište, a ne u kockarnice“, kazao je Koprivica televiziji Vijesti.

Iz Uprave za igre na sreću BIRN-u su kazali da u prethodne dvije godine nijednom priređivaču nije ukinuta koncesija.

Raklamama se promoviše kockanje

Lider Albanskog foruma i potpredsjednik Vlade Nik Đeljošaj je tokom predizborne kampanje prošle godine govorio da će insistirati na zatvaranju kladionica i kazina. Takav predlog do sada nije dostavljen Vladi.

U međuvremenu Skupština Crne Gore prošlog decembra usvojila je izmjene Zakona o igrama na sreću kojima se, između ostalog, propisuju da se nalozi za klađenje putem interneta plaćaju direktno u kladionicama ili platnim karticama. Time je ukinuto uplaćivanje naloga na kioscima i drugi oblici uplata kojima se ne može utvrditi porijeklo novca.

Zbog izmjena zakona negodovali su priređivači igara na sreću, navodeći da bi mogle ugroziti njihovo poslovanje. Oni su pokrenuli online peticiju koju je potpisalo oko 25.000 građana, a potpisi su se prikupljali u kladionicama i na kioscima.

Stručnjaci upozoravaju da izmjenama Zakona o igrama na sreću nije regulisano reklamiranje kladionica i kockarnica, ističući da reklamne kampanje utiču na prihvatljivost kocke u crnogorskom društvu.

Članom 10 Pravilnika o komercijalnim audiovizuelnim komunikacijama zabranjeno je promovisati klađenje, igre na sreću i kockanje kao stil života, odnosno kao vrijednosti kojima se uspješno i sigurno rješavaju životni problemi. Ipak u praksi, reklame obećavaju zagarantovan dobitak, često bez upozorenja o rizicima koje kockanje nosi.

„Svaki dan poseban“, „Uvijek možeš više“, „Zgrabi nebeske dobitke“, neke su od poruka u reklamama za kladionice.

Milošević upozorava da reklamiranje igara na sreću negativno djeluje na mlade.

„Kada vide reklamu u kojoj se šalje poruka da se dobija određeni iznos gratis pri registraciji, mladi hoće da pokušaju. Uvjereni su da ne moraju ništa da ulože, a mogu da dobiju. Nesvjesni su da takvim izborom mogu da uđu u veliki problem kockanja“, poručuje ona.

Reklamiranje kladionica i kazina, tvrdi Milošević, otežava i proces rehabilitacije zavisnika kojima se nakon rehabilitacije preporučuju da izbjegavaju mjesta gdje ima kocke.

„To je ogroman pritisak i nimalo nije lako za osobu koja je godinama bila u tom problemu, da suzbije svoju želju kada vidi kladionicu. Mnogo je teža reintegracija ljudi koji su imali problem sa kockom u odnosu na druge psihoaktivne supstance“, kaže Milošević.

Janko ističe da mu je u početnoj fazi rehabilitacije bilo teško kada bi vidio reklame za kockanje.

„Ja sam izgubio porodicu zbog kocke. Razveo se, ostavljao dvoje djece bez hrane i novca. Dok bude snage u meni trudiću se da ispravim to“, tvrdi Janko.