Krivični sud u Skoplju je 2021. osudio sjevernomakedonskog Roma Sudahana Sulejmana na četiri godine zatvora zbog krijumčarenja migranata.

Apelacioni sud je potvrdio presudu i on sada služi kaznu u zatvoru Idrizovo blizu prijestonice Skoplja.

Problem je u tome što on nema lična dokumenta, jedinstveni matični broj niti identitet i jedan je od 700 ljudi u Sjevernoj Makedoniji koji pravno ne postoje u očima države.

„Koga je sud osudio? Kako je znao kojoj osobi sudi kada on nema dokumenta?“, upitala je poslanica Ljatife Šikovska.

Prije početka poslaničkog mandata, Šikovska se godinama bavila pitanjima Roma, a problem osoba bez državljanstva bio je jedna od njenih najvećih briga.

Ona je među pokretačima amandmana Zakona o registru stanovništva, koji su usvojeni 14. juna ove godine. Očekuje se da problem identiteta kod ovih osoba konačno bude riješen. Sada kada su amandmani usvojeni, oni konačno mogu da dobiju regularna dokumenta i da imaju ista prava kao i svi ostali građani.

Identitet validan za zatvor, ne i za porodične posjete

Sulejmanov brat, Faredin Sulejmanovski, takođe čeka da njegov status bude zakonski riješen.

On živi u Šuto Orizariju, većinski romskoj četvrti u prijestonici Sjeverne Makedonije. Tu živi jedna od najsiromšnijih populacija u zemlji, a mali prostor se dodatno smanjuje usljed izgradnje luksuznog stambenog kompleksa, ograđenog poput tvrđave. Dva svijeta udaljena na svega nekoliko metara. Ljude koji pravno ne postoje i fizički potiskuju oni koji imaju skoro sve.

„Hoće li ovo završeno?“, pita Faredin, dok sluša instrukcije poslanice Šikovske o tome što treba da uradi i u koje institucije treba da ode kako bi završio proceduru.

Ovaj dvadesetšestogodišnji otac troje djece radi sve vrste poslova kako bi prehranio porodicu. Oni makar imaju dokumenta, odnosno pravo da ih dobiju, jer je njihova majka zakonita državljanka.

Niko od članova porodice nije vidio njegovog brata Sudahana otkad je u zatvoru. Nedostatak ličnih dokumenata nije spriječio njegovo zatvaranje ali je razlog zbog kojeg mu nije dozvoljeno da prima posjetioce.

„Ne možemo da ga vidimo jer nema načina da dokažemo da smo iz iste porodice. Možemo samo da ostavimo nešto na prijemnici i čuvari mu to odnesu“, kazao je Faredin.

Složenim slučajevima je potrebna pomoć NVO

Teško je napraviti nekoliko koraka u Šuto Orizariju a da ne sretnete još neku osobu bez dokumenata.

Desetogodišnji sin Safeta Jusufovskog ima srčanih problema. Međutim, on ne može da primi ljekarsku njegu zbog nedostatka dokumenata. Majka mu je preminula, usljed čega je nemoguće dokazati da mu je bila majka i tako steći pravo na jedinstveni matični broj.

U njegovom slučaju, prvo im je analizirana DNK na osnovu njegovog i uzorka njegove sestre, koja ima jedinstveni matični broj i državljanstvo. Tokom procesa dokazano je da oni dvoje imaju istu majku, što je otvorilo put za pokretanje procedure dobijanja dokumenata. Međutim, tu je još jedna prepreka: prije toga, Centar socijalne službe treba da imenuje staratelja.

„Ovo su složeni slučajevi koji zahtijevaju mnogo rada, mnogo posvećenosti. Mnogi ljudi ne bi mogli da završe proceduru bez pomoći nevladinih organizacija i drugih ljudi“, kazala je Šikovska.

Šikovska je pokrenula bivše kolege iz nevladinih organizacija da idu na teren, nađu osobe bez dokumenata, utvrde ima li novih slučajeva i nauče ih kako da završe proceduru.

Zakon je usvojen, ali i dalje je dug put dok konačno rješenje problema ne bude na vidiku.

„Ako ovo ne okončamo sada, nikada nećemo“, kazala je poslanica komentarišući problem koji postoji od osnivanja države.

Od tada, problem neposjedovanja dokumenata su naglasili tragični slučajevi, poput nedavne smrti uličnog prodavca časopisa „Lice u lice“, Memeta Kambera, i skoro identični slučaj Tonija Salija dvije godine ranije. Obojica ovih mladića su preminuli u 19. godini zbog nedostatka dokumenata, što znači da nijesu imali pristup zdravstvenoj zaštiti i liječenju od hroničnih bolesti.

Obojica su radili za „Lice u lice“, časopis čiji je glavni cilj inkluzija marginalizovanih grupa i čiji profit ide tim grupama.

Lažna nada u „specijalni registar“

Zakon je za njih dvojicu stigao prekasno. Ali, njihove priče su svjedočanstvo o tome koliko ozbiljan problem može biti neposjedovanje dokumenata.

Olakšavajuća okolnost je da sada postoji baza podataka osoba bez dokumenata. Baza podataka postoji zahvaljujući prethodnom pravnom rješenju, koje je nažalost na tri godine odložilo rješavanje problema ovih osoba.

Baza podataka je stvorena prije tri godine, kada je u parlamentu usvojen Zakon o neupisanim osobama u Registar rođenih. Sa tim zakonom, ove osobe su registrovane u takazvanu specijalnu knjigu registra i dobile su trinaestocifreni specijalni registarski broj kao privremeno rješenje. Međutim, oni sa tim specijalnim brojem nijesu dobili nikakva prava.

„Sve se svelo na softverski problem. Sa specijalnim ličnim brojem, ove osobe bi trebalo da imaju pravo na socijalni paket, ali nijesu mogle da pristupe nijednoj od tih usluga. Sistemi zdravstvenog osiguranja, Ministarstva zdravlja, banaka i drugih institucija nijesu prepoznavali njihove specijalne identifikacione brojeve. To je trajalo tri godine. Za to vrijeme, da smo pratili redovne procedure, već bi imali znatno manje ovakvih slučajeva“, objašnjava Šikovska.

Ljudi bez dokumenata brzo su shvatili da je upis u specijalni registar uzaludan, stoga se pojedini nijesu ni trudili da to učine.

Svjetlo na kraju tunela

Sa aktuelnim zakonskim rješenjem, svako bi trebalo da dobije državljanstvo i jedinstveni matični broj do kraja 2023. godine. Zato su, kako su objasnili inicijatori zakona, odlučili da idu sa izmjenama i dopunama sistema koji proizilazi iz trenutnog Zakona o registru građana, umjesto da donose novi, poseban zakon.

Svi upisani u specijalni registar sada bi trebalo da dobiju regularne matične brojeve u roku od najviše 90 dana. Takođe, svako dijete rođeno u zemlji stiče pravo da bude upisano u registar, bez obzira odakle su mu roditelji ili kakav je njihov status.

Upis osoba bez dokumenata koje do sada nijesu registrovane takođe bi trebalo da bude olakšan. Biće potrebno manje dokaza o njihovom identitetu. Umjesto toga biće moguće da potvrde identitet jednostavnom izjavom pod moralnom i materijalnom odgovornošću, a institucije će moći da razmijenjuju podatke kako bi utvrdile situaciju za svaku pojedinačnu osobu.

Očekuje se da to bude veliko olakšanje za osobe koje traže dokumenta, jer su do sada mnogi odustali tokom pocedura jer nijesu razumjeli što se od njih traži.

Jedan stanovnik Šuto Orizarija je, na primjer, bio u pogrešnom uvjerenju da mora da registruje svoje trogodišnje dijete u Registar rođenih sa advokatom. Nije nastavio sa procedurom jer nije mogao da nađe advokata niti ga je mogao priuštiti. Sada mu jedna lokalna organizacija pomaže da shvati šta treba da uradi i kojoj instituciji da se obrati.

Direktor Administracije za registar građana, Emir Sulejmani, kaže da je njegova institucija spremna da primijeni zakon.

„Već neko vrijeme znamo da ovaj zakon stiže i sve smo pripremili kako bi išlo po planu. Vjerujem da ćemo završiti posao u roku, do kraja godine“, dodao je Sulejmani.

Povodom izvještaja da ljudi nijesu uvijek dobijali jasne instrukcije na šalterima administracije, i da su morali da se oslanjaju na pomoć nevladinih organizacija koje rade u toj oblasti, Sulejmani insistira da oni svoj posao rade najbolje što mogu, da dobro sarađuju sa tim organizacijama, a ako neko naiđe na opstrukcije uvijek može da prijavi zaposlene.