Najava Specijalnog državnog tužilaštva (SDT) da će ponovo otvoriti četiri istrage ratnih zločina iz devedesetih godina predstavlja nadu za porodice žrtava, ali bi protek vremena od ratnih dešavanja mogao otežati posao tužiocima, smatraju pravni stručnjaci.

Iz Specijalnog državnog tužilaštva su 4. februara saopštili da će obnoviti istrage ratnih zločina počinjenih u Morinju, Bukovici, Kaluđerskom Lazu, kao i deportaciju izbjeglica iz Herceg Novog tokom krvavog raspada SFRJ.

Kao dio Savezne Republike Jugoslavije pod vođstvom Slobodana Miloševića, Crna Gora je imala direktnu ulogu u ratovima u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini. Međutim, između 1995. i kraja 2020. godine, u Crnoj Gori je održano samo sedam suđenja za ratne zločine. Prema podacima Akcije za ljudska prava (HRA), od 37 optuženih osuđeno je 11 osoba.

Izvršna direktorica HRA, Tea Gorjanc Prelević, pozdravila je najavu tužilaštva o ponovnom otvaranju četiri slučaja, navodeći da je to u skladu sa novom strategijom istrage ratnih zločina koju je Vrhovno državno tužilaštvo usvojilo prošle godine.

„Sveukupno, ovo je ohrabrujući znak da državno tužilaštvo sada ima volju da se bavi slučajevima za koje ranije nije bilo ni volje ni hrabrosti“, izjavila je Gorjanc Prelević za BIRN, napominjući da je prethodna strategija takođe pozivala na preispitivanje takvih slučajeva.

Međutim, advokat odbrane u slučajevima Morinj i Kaluđerski laz, Goran Rodić, smatra da obnavljanje istraga neće biti lako, podsjećajući da su neki svjedoci i osumnjičeni možda preminuli tokom tri decenije koje su prošle od navodnih zločina.

„Protok vremena predstavlja ozbiljnu prepreku u daljoj istrazi tih događaja“, rekao je Rodić za BIRN. „Takođe je moguće da je dio dokumentacije uništen ili nestao.“

Ispitati odgovornost državnih zvaničnika

Tužioci su u mogućnosti da otvore četiri slučaja zbog činjenice da u Crnoj Gori ne važi zastarelost krivičnog dijela kada su u pitanju ratni zločini.

U originalnim slučajevima bilo je 30 optuženih, od kojih su četvorica osuđena, dok su ostali oslobođeni i ne mogu biti ponovo suđeni za iste optužbe.

Tea Gorjanc Prelević naglašava da nisu svi odgovorni bili procesuirani.

„Glavni akteri nisu bili obuhvaćeni, komandna odgovornost nije primijenjena, a optužnice nisu uključivale sve žrtve ratnih zločina“, tvrdi Gorjanc-Prelević.

Ona ističe da se princip komandne odgovornosti odnosi ne samo na one koji su izdavali direktne naredbe, već i na one koji su znali ili su trebali znati za zločin, a nisu ga spriječili. Takve osobe nisu bile samo u vojsci, već i na civilnim pozicijama.

U slučaju deportacije izbjeglica postoje svjedočenja o postojanju dnevnih policijskih biltena koji su sadržavali informacije o svim akcijama sprovedenim u prethodna 24 sata i koji su bili dostavljani ne samo tadašnjem policijskom rukovodstvu, već i državnom vrhu, uključujući predsjednika i premijera tadašnje Republike Crne Gore.

Gorjanc Prelević posebno ističe tadašnjeg premijera Mila Đukanovića i tadašnjeg predsjednika Momira Bulatovića, kao i Svetozara Marovića i Milicu Pejanović Đurišić kao visokorangirane funkcionere tada vladajuće Demokratske partije socijalista (DPS).

„Njihova odgovornost mora biti ozbiljno ispitana ovoga puta“, smatra ona.

Većina optuženih oslobođena

Tokom napada Jugoslovenske narodne armije (JNA) na Dubrovnik vojni objekat u Morinju kod Kotora je od oktobra 1991. do avgusta 1992. korišten kao logor hrvatske vojnike i civile. U aprilu 2014. godine, Apelacioni sud potvrdio je osuđujuće presude četvorici crnogorskih državljana za zlostavljanje hrvatskih vojnika u tom logoru. Ivo Menzalin je osuđen na četiri godine zatvora, Špiro Lučić i Boro Gligić na po tri godine, a Ivo Gojnić na dvije godine.

U slučaju Bukovice, između 1992. i 1993. godine više od 100 bošnjačkih porodica bilo je primorano da napusti područje u blizini Pljevalja, na kome su bile raspoređeni pripadnici JNA i policije Crne Gore. Udruženje prognanih stanovnika Bukovice navodi da je tokom protjerivanja ubijeno šest Bošnjaka, dok su još dvojica počinila samoubistvo nakon mučenja. Navodi se i da je oko 70 osoba bilo podvrgnuto torturi pripadnika JNA, policije i paravojnih formacija.

Apelacioni sud je 2012. godine sedmoricu bivših policijskih i vojnih oficira oslobodio optužbi za zlostavljanje Bošnjaka u oblasti Bukovice. Svi optuženi u slučaju Bukovica, kao i u slučaju deportacije izbjeglica iz Herceg Novog, oslobođeni su optužbi.

Prema originalnoj optužnici u slučaju Kaluđerski laz, vojnici Vojske Jugoslavije su 18. aprila 1999. godine ubili su šest osoba i ranili pet u selu blizu Rožaja tokom rata na Kosovu. Još 11 osoba je ubijeno tokom naredna tri dana na nekoliko lokacija.

Penzionisani pukovnik Predrag Strugar i još sedam osoba optuženi su 2008. godine, ali su oslobođeni sedam godina kasnije.

Dokazi iz Haga važni za istrage

Najavljujući obnavljanje istraga iz Specijalnog državnog tužilaštva saopštili su da su formirani posebni istražni timovi koji će analizirati prethodno formirane krivične predmete u vezi sa ratnim zločinima, u kojima su krivični postupci pravosnažno okončani.

„U novoformiranim predmetima obrazovani su i specijalni istražni timovi, u skladu sa Zakonom o Specijalnom državnom tužilaštvu, koji će, između ostalog, vršiti analizu ranije formiranih krivičnih predmeta povodom istih događaja u kojima su krivični postupci pravosnažno završeni, uz obavezu da pribavljaju i nove dokaze, ali i da vrše pretragu baze podataka Međunarodnog rezidualnog mehanizma za krivične sudove“, naveli sui z SDT-a.

Međunarodni rezidualni mehanizam za krivične sudove naslijedio mandat Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju u Hagu.

Gorjanc Prelević smatra da je važno koristiti dokaze koje je prikupio sud u Hagu ističući da su zločini povezani. Kao primjer je navela slučaj deportacije izbjeglica iz Herceg Novog.

„Značajan broj deportovanih odveden je u logor u Foči u Bosni i Hercegovini. U presudi upravniku tog logora navedeno je da su bosanskohercegovačke izbjeglice iz Crne Gore dovedene u taj logor bez pravnog osnova“.

„Sada je najvažnije brzo djelovati kako bi se saslušali svjedoci koji su još uvijek živi i koji su ključni za dokazivanje zločina za koje ne postoje pisani tragovi“, kazala je ona.

Iz Specijalnog državnog tužilaštva nijesu odgovorilo na zahtjev BIRN-a za komentar.