Od 2020. do kraja avgusta 2024. godine, firma BB Hidro, proizvođač obnovljive energije u Crnoj Gori, dobila je ukupno 310.000 eura u državnim subvencijama u okviru sistema osmišljenog za podsticanje državne tranzicije i udaljavanja od fosilnih goriva.

Subvencije idu u korist kompanijama poput BB Hidra i samoj tranziciji. Međutim, postoji još jedan značajan faktor u priči o uspjehu kompanije BB Hidro; izvršni direktor i suvlasnik firme je Blažo Đukanović, sin Mila Đukanovića, čovjeka koji je tri decenije upravljao Crnom Gorom kao predsjednik ili premijer.

Firma BB Hidro je dobila državnu koncesiju za hidroelektranu 2016. godine, kada je Milo Đukanović bio premijer.

Ovaj slučaj je dobro poznat u Crnoj Gori i predstavlja školski primjer kako su privatne kompanije na čijem čelu su osobe sa dobrim političkim vezama iskoristile prilike koje je otvorila zelena energetska tranzicija.

Taj model prisutan je i u drugim djelovima Balkana, gdje investitori sa političkim vezama ulaze na tržište obnovljive energije. Pojedini su obezbijedili ugovore sa minimalnim rizikom za prodaju energije državnim kompanijama.

Energija se zatim preprodaje građanima i firmama po nižim cijenama, što dovodi do gubitaka koji se često pokrivaju naplaćivanjem taksi građanima za podršku energetskoj tranziciji.

Od politike do obnovljive energije

U Sjevernoj Makedoniji, Regulatorna komisija za energetiku (RKE), donijela je prvu odluku o uvođenju povlašćenih tarifa 2007. godine. U početku je interesovanje bilo slabo, ali je od tada potražnja naglo porasla.

Tokom 2022. godine, RKE je izdala licence za ukupno 152,2 megavata instaliranog kapaciteta. Sljedeće godine, taj iznos je dostigao 399 megavata, dok je zemlja počela da se pozicionira kao ključni igrač u oblasti obnovljive energije u regionu.

Tokom 2023. godine, proizvođačima u ovom sektoru isplaćeno je preko dvije milijarde denara (32,5 miliona eura) za proizvedenu električnu energiju.

Političari imaju posebnu sklonost prema solarnoj i energiji vjetra. Među onima koji su investirali u ovaj sektor su aktuelni premijer Hristijan Mickoski i bliski rođaci dvojice njegovih prethodnika, Dimitra Kovačevskog i Zorana Zaeva.

Mickoski je investirao u zelenu energiju prije nego što je postao premijer. On je u oktobru prošle godine, u intervjuu za Lazarov Podcast, kazao: „Tačno je da sam kupio šupu za 80.000 eura, koju sam srušio i izgradio kuću u kojoj živim sa porodicom. Vrijednost te porodične kuće je navedena u anketnom listu”, rekao je tom prilikom, misleći na prijavu imovine koju političari moraju podnijeti po dolasku na vlast.

„Tačno je da ne bih mogao izgraditi takvu kuću samo od profesorske plate. Ali, zajedno sa partnerom i našom kompanijom Fonko Hydro, izgradili smo nekoliko malih hidroelektrana vrijednih nekoliko desetina miliona eura, od kojih sam zaradio novac. Takođe je tačno da sam radeći za nekoliko multinacionalnih kompanija iz regiona i Evrope, učestvovao u poslovima u kojima se trgovalo električnom energijom vrijednom nekoliko stotina miliona eura. Zaradio sam novac, i platio poreze na to”.

Sin Zorana Zaeva, Duško, vlasnik je kompanije Total Energy, osnovane 2022. godine, manje od dva mjeseca nakon što je njegov otac podnio ostavku na funkciju premijera. Kompanija je registrovana za djelatnosti u oblasti obnovljive energije.

Zaev, koji se povukao iz politike, nije odgovorio na zahtjev BIRN-a za komentar.

Njegov nasljednik na funkciji premijera, Dimitar Kovačevski, takođe ima interes u solarnoj energiji preko supruge Elene, koja je suvlasnica kompanije Sol Group 5. Dok je Kovačevski bio na funkciji (2022-2024), Sol Group 5 imala je namjeru da otvori solarnu elektranu sa instaliranim kapacitetom od 1,8 megavata.

„Moja supruga, kako je navedeno u mojoj imovinskoj prijavi, već oko tri godine ima udio u jednoj kompaniji”, kazao je za BIRN Kovačevski, koji je sada poslanik. „Ta kompanija namjerava da izgradi elektranu, ali do sada nijedna elektrana nije izgrađena. Ona je uložila sopstvena finansijska sredstva, čak je uzela i kredit, ali kompanija nije ostvarila nikakav prihod”.

Kovačevski je branio pravo svoje supruge da se bavi biznisom, bez obzira na njegov politički angažman.

„Dana 31. decembra 1989. godine zamijenili smo Zakon o udruženom radu Zakonom o preduzećima. To je označilo početak kapitalističkog društva i liberalne ekonomije”, rekao je.

„U takvom sistemu, svaki građanin, uključujući vas, ima pravo da investira u akcije i dionice bilo koje kompanije u zemlji. Ništa ih ne može spriječiti da to učine”.

Međutim, preklapanje politike i solarne energije u Sjevernoj Makedoniji je posebno upečatljivo.

Kočo Angjušev, koji je obavljao funkciju zamjenika premijera za ekonomska pitanja od sredine 2017. do početka 2020. godine, jedan je od najvećih igrača u ovom sektoru, preko dvije kompanije – Central Invest i Fero Invest.

On je 2022. instalirao novu solarnu elektranu FEC Trkanje, kapaciteta 8 megavata. Te godine, Angjušev je za televiziju Sitel izjavio da je regulatorno okruženje stvorilo „Eldorado” za izgradnju solarnih elektrana, ali i da u energetskom sektoru ništa ne može biti izgrađeno „preko noći”.

Mada priznaje ogroman potencijal solarne energije, Angjušev je upozorio na rizik od prekomjerne izgradnje, navodeći da bi Sjeverna Makedonija mogla da se suoči sa viškom proizvodnje u periodu najvećeg sunčevog zračenja.

Krajem 2023. godine, američki Stejt department zabranio je Angjuševu ulazak u SAD, optužujući ga za korupciju i zloupotrebu službenog položaja zamjenika premijera u korist svojih privatnih poslovnih interesa.

Na pitanje o umiješanosti političara u sektor zelene energije, iz kabineta premijera Mickoskog odgovorili su za BIRN:

„Žalimo što su u prošlosti političari koristili svoju poziciju na pogrešan način, odnosno često je zloupotrebljavali za lične i poslovne interese, što se kroz niz slučajeva pokazalo kao neprimjereno. Ovo je doprinijelo povećanom nepovjerenju građana prema političarima, jer su umjesto da obavljaju funkciju za koju su imenovani, radili suprotno – u cilju zadovoljenja kratkoročnih ličnih koristi“.

Elektroprivreda se žali na ‘čisti gubitak’

Registar povlašćenih proizvođača u Crnoj Gori obuhvata 26 kompanija sa 39 proizvodnih postrojenja, od kojih su 32 male hidroelektrane, dvije vjetroelektrane i 5 malih solarnih elektrana. Tokom protekle decenije, subvencije koje su dobijali ovi proizvođači naglo su porasle.

Građani su 2014. godine kroz račune za struju efektivno platili 80.000 eura u subvencijama. Između 2014. i kraja avgusta 2024. ukupan iznos subvencija koje su primili povlašćeni proizvođači električne energije premašio je 270 miliona eura, od čega su 92,8 miliona platili građani.

Šema uključuje dodjeljivanje koncesija za proizvodnju električne energije iz obnovljivih izvora na period do 30 godina, a koncesionar potpisuje ugovor sa Crnogorskim operaterom tržišta električne energije (COTEE), čime stiče pravo na subvencije u prvih 12 godina rada.

Objekti koje izgrade koncesionari, nakon isteka koncesionog perioda, u potpunosti prelaze u državno vlasništvo.

Na osnovu zaključenih ugovora, COTEE otkupljuje svu proizvedenu energiju po podsticajnim cijenama, koju zatim preuzimaju snadbjevači, uglavnom državna Elektroprivreda Crne Gore (EPCG).

Građani plaćaju mjesečnu naknadu za podsticanje proizvodnje električne energije iz obnovljivih izvora, koja je iskazana na njihovim računima, dok su domaćinstva od sredine 2019. godine izuzeta iz plaćanja ove takse za prvih 300 kWh mjesečne potrošnje.

Izvršni direktor EPCG Milutin Đukanović izjavio je za BIRN da su od 2017. do kraja juna 2024. EPCG i potrošači, kroz sistem povlašćenih proizvođača, platili COTEE-u skoro 270 miliona eura, od čega je EPCG platila 168,71 milion eura.

„EPCG i građani plaćaju povlašćenim proizvođačima oko 120 eura po MWh, a zatim EPCG istu tu struju prodaje istim građanima za 43 eura po MWh”, rekao je Đukanović.

Procijenio je da će do isteka ugovorenog perioda, do 2030. godine, EPCG i građani potrošiti dodatnih 345 miliona eura, čime će se ukupni trošak popeti na 637 miliona eura.

Istovremeno, prema riječima Đukanovića, EPCG će od prodaje iste energije građanima, zaraditi 243 miliona eura.

„S obzirom na to da ćemo u ovom aranžmanu biti najmanje još 6 godina, protiv naše volje, iz perspektive građana i EPCG-a, možemo slobodno reći da će iznos od 400 miliona predstavljati čisti gubitak”, kazao je on.

Vlasnici firmi hapšeni zbog šverca i korupcije

Jedan od najvećih korisnika sistema subvencija je kompanija Hidroenergija Montenegro, koja upravlja sa 8 malih hidroelektrana i primila je oko 10 miliona eura subvencija u periodu između 2015. i 2023. godine, nakon čega je počela da prodaje električnu energiju na otvorenom tržištu.

Vlasnici Hidroenergije Montenegro 2014. godine, kada su dobili prvu tranšu subvencija, bili su Ranko Ubović, Aleksandar Mijajlović i firma Hemera Capital, u vlasništvu Olega Obradovića.

Mijajlović je uhapšen u februaru 2024. tokom policijske akcije protiv šverca cigareta i pušten je uz kauciju u aprilu. Bivši premijer Dritan Abazović, dok je bio na funkciji, identifikovao je Mijajlovića i Ubovića kao ključne figure u švercu cigareta.

S druge strane, Obradoviću se, zajedno sa Miodragom Ivanovićem, sudi zbog optužbi za zloupotrebu službenog položaja dok su Ivanović i on bili direktori tada državnog Telekoma tokom njegove privatizacije 2005. godine.

U periodu između jula 2011. i decembra 2012. godine, Obradović je bio predsjednik Upravnog odbora Prve banke, gdje je najveći akcionar Aco Đukanović, brat bivšeg predsjednika Mila Đukanovića.

Ubović i Mijajlović su postepeno prenijeli vlasništvo nad Hidroenergijom Montenegro na saradnika Ranka Radovića, dok Obradović i dalje drži 40 odsto vlasništva kroz firmu Hemera.

Generalni direktor kompanije, Danilo Pavićević, branio je program subvencija.

„Ne vjerujem da su teret snosili građani ili EPCG, već investitori, koji su obezbijedili finansije, prevazišli poslovne prepreke i izdržali pristrasan stav javnosti tokom cijelog perioda realizacije investicije”, rekao je Pavićević za BIRN.

„Građani su dobili nove energetske izvore koji će preći u državno vlasništvo nakon isteka koncesionog perioda, dok je EPCG imala korist od značajno povoljne cijene energije, koju može ponuditi krajnjim korisnicima ili drugim učesnicima na domaćem i međunarodnom tržištu”.

Naglasio je da sprovođenje koncesionih ugovora uključuje i redovnu uplatu koncesionih naknada državi. Pored toga, postrojenja malih hidroelektrana podliježu procjeni poreza na imovinu, koji, osim vrijednosti samog objekta, uključuje i vrijednost instalirane opreme kao osnovicu za oporezivanje.

„Ovo obezbjeđuje dodatni godišnji prihod za lokalne samouprave”, rekao je Pavićević.

Druga hidroenergetska kompanija, Igma Energy, primila je skoro 3 miliona eura subvencija. Direktor kompanije je Igor Mašović, brat bivšeg gradonačelnika sjeverne opštine Andrijevica, Srđana Mašovića, koji je trenutno pod istragom zbog zloupotrebe službenog položaja.

Srđan Mašović je bio gradonačelnik u periodu kada je Demokratska partija socijalista (DPS) imala većinu u Andrijevici.

Srbija: Investitori „ne snose poslovni rizik”

U Srbiji stručnjaci tvrde da je sistem uspostavljen radi podsticanja obnovljivih izvora energije manjkav, jer donosi korist privatnim interesima na račun javnog interesa.

Između 2019. i kraja 2023. godine, državna kompanija Elektroprivreda Srbije (EPS) gotovo je udvostručila isplate proizvođačima „zelene” električne energije, prema analizi podataka koju je sproveo BIRN.

EPS je 2023. kupio električnu energiju u vrijednosti od 25,4 milijarde dinara (217 miliona eura) od zelenih proizvođača; prethodne godine kupio je struju u vrijednosti od 22 milijarde dinara (188 miliona eura), dok je 2019. godine taj iznos bio 13,6 milijardi dinara (116 miliona eura).

Među kompanijama koje su imale koristi bilo je 10 firmi povezanih sa Nikolom Petrovićem, bliskim prijateljem predsjednika Srbije Aleksandra Vučića, objavio je Centar za istraživačko novinarstvo Srbije (CINS).

CINS je naveo da su ove kompanije tokom 10 godina od EPS-a primile ukupno 23,4 miliona eura za električnu energiju proizvedenu u malim hidroelektranama i da je devet od njih raskinulo ugovore 2023. godine.

Energetski konsultant Dejan Stojadinović rekao je za BIRN da kompanije sa statusom povlašćenih proizvođača električne energije spadaju u dvije kategorije: one koje su u mrežu ušle putem sistema fiksnih cijena i one koje su učestvovale u sistemu aukcijskih cijena, uvedenom 2019. godine. Objasnio je da druga grupa „još nije primila nikakve uplate jer su njihove elektrane još u izgradnji”.

S druge strane, kompanije koje su potpisale ugovore sa EPS-om prije 2019. godine obezbijedile su pravo na fid-in tarifu, što znači da se električna energija koju proizvedu kupuje po fiksnoj cijeni dogovorenoj u ugovoru. Ovi ugovori su potpisani na period od 12 godina, tokom kojih je EPS obavezan da otkupi svu proizvedenu električnu energiju po fiksnoj cijeni od 92 eura po MWh (prilagođeno inflaciji), što je gotovo dvostruko više od tadašnje tržišne cijene.

„Država je primorala javno preduzeće (EPS) na ponižavajuće uslove koji idu u korist privatnom sektoru”, rekao je ekonomski konsultant Bogdan Petrović.

Prema njegovim riječima, jedini pobjednici su kompanije koje su obezbijedile garantovane dvanaestogodišnje ugovore, prema kojima „praktično ne snose nikakav poslovni rizik”, dok je EPS obavezan da nadoknadi sve troškove.

Na ovaj način, EPS je bio primoran da kupuje električnu energiju po cijenama višim od onih po kojima može da je prodaje građanima Srbije i gotovo dvostruko većim od tadašnje tržišne cijene.

„Još jedan veliki problem je to što ovi ugovori ne uključuju obavezu balansiranja”, rekao je Petrović, dodajući da kompanije nemaju odgovornost za stabilnost elektroenergetskog sistema, ali i dalje imaju prioritet pri prodaji EPS-u.

Ako predvide proizvodnju od 200 megavata, ali dođe do pada snage vjetra, oni ne snose nikakve posljedice objasnio je Petrović, dok EPS mora da upravlja situacijom, kupuje električnu energiju na tržištu po znatno višim cijenama ili koristi sopstvene resurse za balansiranje mreže, umjesto da tu energiju prodaje na tržištu.