Vir (to mu nije pravo ime) nervozno provjerava telefon, iščekujući poruke na aplikaciji WhatsApp od njegovog „agenta“ Lale.

Bio je oktobrar 2022, a Lala je organizovao put za Vira i nekolicinu drugih Indijaca iz Pandžab pokrajine za Srbiju preko Dubaija, Saudijske Arabije i Jermenije.

Plan je, kako je Vir tada objasnio, da se „napravi putna istorija u našim pasošima“, kako bi naveli imigracione vlasti na beogradskom aerodromu da pomisle da su oni pravi turisti.

Indijci su tada mogli ući u Srbiju a da prethodno ne apliciraju za vizu. Hiljade njih su prošle godine iskoristile tu priliku, a mnogi su se odmah uputili na granicu Srbije sa Mađarskom i Hrvatskom, pridruživši se Avganistancima, Sirijcima, Iračanima i ostalima na balkanskoj migrantskoj i izbjegličkoj ruti u pokušajima da pređu spoljašnju granicu Evropske unije.

Vir je mnogo uložio u san da stigne do Portugala, nađe posao i vremenom dovede suprugu i dvojicu sinova. Prodao je dva ara zemlje u njegovom selu Gurdaspur, oko 450 kilometara sjeverno od prijestonice Delhija blizu granice sa Pakistanom, pozajmio je novac od kreditora i rođaka, i predao novac Lali dok polazak ne bude potvrđen.

Međutim, Vir je već bio na letu kada je Srbija, pod pritiskom EU, krajem oktobra donijela odluku da suspenduje bezvizni režim za niz država, uključujući Indiju, Tunis i Burundi.

Mada odluka stupa na snagu tek od narednog januara, njene posljedice su se odmah osjetile na granici u novembru i decembru. Za Vira je to značilo šestomjesečnu odiseju oko pola svijeta, na kraju ga odvodeći u Južnu Ameriku, gdje je u martu za BIRN kazao da je zaglavljen. Rekao je da je potrošio 60 000 eura na „agente“ i da više nema novca. On nije jedini.

„Nas (Indijaca) ima na stotine u El Salvadoru zbog novih viznih pravila u Srbiji, svi smo zaglavljeni a nemamo više novca da više plaćamo agentima“, kazao je tada Vir. „Ali, ja se ne vraćam kući.“

BIRN je promijenio imena migranata u ovoj priči kako bi zaštitio njihove identitete.

Način života

Migracija je postala način života u Pandžab pokrajini, dugo poznatoj po bogatoj istoriji i kulturi kao i po velikoj dijaspori.

Pandžab migracija datira iz druge polovine 19. vijeka, kada su muškarci iz te pokrajine unajmljivani kao radna snaga za britansku vojsku. Nakon podjele Indije 1947. godine, većina kvalifikovane radne snage je otišla u razvijene zemlje, koje su nakon Drugog svjetskog rata imale manjak radnika.

U većini porodica u Pandžabu, najmanje jedan član nastanio se u inostranstvu; mnogi mladi su odrasli sanjajući o životu u inostranstvu i naporno učeći kako bi dobili kvalifikacije na engleskom jeziku. Među najtraženijim destinacijama su SAD, Kanada, Australija, Britanija, Italija i Portugal.

Želju za migracijom podstiče nezaposlenost i rasparčavanje zemljišta zbog zakona o nasljeđivanju, pretvarajući ga u male parcele koje nijesu održive za obradu. Očajanje za odlaskom tera mnoge u naručje krijumčara; neki postaju žrtve savremenog ropstva.

Grupe krijumčara ljudi aktivno traže „klijente“ u selima Pandžaba; još 1996. godine, mnogo prije migracione i izbjegličke krize koja je počela 2015. godine, 283 osobe, većinom iz Pandžaba, stradale su kada se pretrpani brod prevrnuo u Mediteranu nadomak Italije.

Doktor Sunil Kumar iz Odjeljenja za strateške i regionalne studije Univerziteta u Džamu, kazao je da dok je ranije većina stanovnika Pandžaba migrirala iz Doabe, jedne od tri teritorije u pokrajini, „sada ljudi migriraju sa svih djelova pokrajine, posebno iz ruralnih područja.“

U izvještaju o krijumčarenju iz Pandžaba u Evropu, koji je 2009. pripremila Kancelarija Ujedinjenih nacija za droge i kriminal, pored ekonomske privlačnosti migracije, navodi se i uloga „posrednika“ koji eksploatišu težnje često mladih, siromašnih iz Pandžaba, podstičući ih da rizikuju svoj život često koristeći lažna putna dokumenta.

U većini slučajeva migranti znaju da će kada se otisnu na put morati da prekrše zakone kako bi stigli do svoje destinacije. Međutim, neki su i dalje nesvjesni, nakon što su ih „agenti“ na prevaru uvjerili da će legalni ulaz biti samo formalnost kada plate.

Dramatičan pad brojki

Jedan turistički agent u Delhiju, koji je želio da ostane anoniman, kazao je da su ga prije promjene vizne politike u Srbiji, često kontaktirali posrednici iz Pandžaba sa pitanjima i zahtjevima u vezi putovanja u Srbiju.

Od marta 2022. zahtjevi za rezervaciju „dugih, indirektnih letova preko drugih destinacija do Srbije“ porasli su na jednu, dvije ili tri grupne rezervacije za 15-20 ljudi, kazao je agent.

„Posrednici su tražili od nas da u putničku rutu uključimo destinacije kao što su Nepal, Dubai, Saudijska Arabija kako bi srpske migracione vlasti stekle utisak da je putnik koji prvi put posjećuje njihovu zemlju pravi turista i da se ne radi o migrantu.“

Po dolasku u Srbiju, agenti bi povezivali migrante sa tzv. ‘donkerima’ – krijumčarima ljudi koji bi ih uz značajnu cijenu usmjeravali kroz često težak teren, sa malo hrane i vode, kako bi nelegalno ušli u Evropsku uniju. Indijci sa kojima je razgovarao BIRN rekli su da su morali da predaju svoje pasoše agentima; neki su kazali da nijesu imali pojma da će morati ilegalno da prelaze granice.

Prema podacima srpskog Komesarijata za izbjeglice i migraciju iz 2022. preko 5000 Indijaca stiglo je u državne kampove za migrante i izbjeglice, a u kampovima je bila stalna populacija od oko 120-160 svakog mjeseca.

Efekat srpske promjene politike bio je odmah vidljiv. U periodu između januara-marta 2022. i januara-marta 2023. indijska populacija u takvim državnim kampovima pala je 84 odsto; u aprilu ove godine tamo se nalazio samo 31 Indijac. Devedeset devet odsto su mušarci, koji su u prosjeku u kampovima 2022. godine proveli 21 dan, navode iz Komesarijata.

„Prema njiovim riječima, cilj je da nastave putovanje u države Zapadne Evrope“, izjavili su za BIRN.

U međuvremenu, broj Indijaca kojima je odbijen ulazak u Srbiju naglo je porastao u jesen 2022. godine, nakon promjene vizne politike, pokazali su podaci Ministarstva unutrašnjih poslova dobijeni preko zahtjeva za slobodnim pristupom informacijama. Najčešći razlog naveden od strane policije bio je „nejasna svrha dolaska“, budući da su vlasti pojačale granicu prije nego što su nova pravila stupila na snagu 1. januara ove godine.

Radoš Đurović, direktor Centra za zaštitu i pomoć tražiocima azila, kazao je da su Indijci manje vidljivi od mnogih drugih migranata i izbjeglica u Srbiji.

On je kazao za BIRN da je pristup tranzitnim kampovim, gdje oni obično borave, ograničen.

„Bukvalno je nemoguće prići mjestima gdje se nalaze ti ljudi. To je razlog za zabrinutost“, kazao je Đurović, dodajući da to znači da im je takođe ograničen pristup besplatnoj pravnoj pomoći.

Đurović tvrdi da pokušaji fizičkog sprečavanja migranata i izbjeglica da uđu u EU, poput ograda, samo podstiču kriminal.

„Politika ograda ne vodi ka zaustavljanju migracije već do rasta krijumčarenja“, kazao je. „Politika ograda samo usporava migraciju.“

„Oni nemaju načina da se vrate u svoje zemlje porijekla, i jedino što mogu jeste da idu u drugu zemlju“

Vlade Srbije i Indije nijesu odgovarale na upite za komentar za ovu priču. Ambasada Indije u Beogradu takođe nije odgovarala.

Različite sudbine

Amar, 22, krenuo je za Srbiju u oktobru 2021. godine, nadajući se da će stići do Portugala i raditi na građevini. Kako bi platili put, Amarovi roditelji su prodali svoju kuću za 27.000 eura i sklonili se u sikskom hramu u rodnom gradu Ludijana, koji je najnaseljeniji u pokrajini Pandžab.

Amar je bio među oko 200 Indijaca iz Pandžaba koji su se otisnuli na put, uprkos kontinuiranim ograničenjima zbog pandemije kovida u to vrijeme i činjenici da se bližila zima.

„Ljudi iz Pandžaba nijesu navikli da hodaju po hladnom vremenu ili snijegu“, kazao je Amar.

Kada je BIRN prv put stupio u kontakt sa njim, Amar je bio zaglavljen u Grčkoj pet mjeseci bez ikakvih prihoda. Nakon što je u oktobru 2021. stigao u Srbiju srpski „agent“ mu je oduzeo pasoš; uputio se južno ka Sjevernoj Makedoniji i Grčkoj ali se mučio da bez dokumenata nađe posao. U junu prošle godine, kada mu je dozlogrdilo Amar se vratio u Srbiju sa planom da stigne do Portugala i da svoje putovanje zabilježi mobilnim telefonom, u pokušaju da pokaže „prave prepreke i bol“.

Ovog puta, ruta ga je dovela od Srbije do Rumunije, zatim Mađarske. Kada se našao u Austriji, Amar i ostali sa kojima je putovao odlučili su da ostanu neko vrijeme prije nego što krenu za Portugal. Na snimcima sa telefona, u koje je BIRN imao uvid, vide se Amar i drugi mladići kako se muče da bi napravili sklonište od zime na otvorenom, kako pale vatru i penju se preko ograde na rumunskoj granici dok drugi čuvaju stražu da ne naiđe granična policija.

Zainimljivo je to što Amar kazao da su ih „donkeri“ savjetovali da ih uhapsi austrijska granična policija kako bi stigli u izbjegličke kampove i dobili izbjeglička dokumenta sa kojima bi mogli privremeno da rade.

„To je u osnovi značilo da ostanemo u Austriji i zaradimo novac kojeg više nijesmo imali i da platimo agentima prije nastavka puta za Portugal“, kazao je Amar za BIRN.

Nakon što je uštedio novac u Austriji prodajući novine, Amar je stigao u Portugal 15. februara, 2023. On kaže da se nada da će dobiti privremenu boravišnu dozvolu i zatim dovesti svoje roditelje i sestru iz Indije.

Viki, iz Panžaba, išao je preko Rumunije 2020. godine.

„Preko prijatelja sam stupio u kontakt sa agentom u Pandžabu“, kazao je on za BIRN. „Taj čovjek me je uvjerio da će mi obezbijediti vizu za Italiju.“

Viki je stigao u Beograd, gdje je ostao 15 dana, a zatim je noću prešao u Rumuniju. Nakon mjesec dana „agent“ mu je rekao da će autom biti prebačen do mađarske granice. Međutim na pola puta, Viki je prebačen u DHL kamion za isporuku i rečeno mu je da se sakrije u malu kutiju.

„Ljudi se redovno kriju u tim kutijama kako ih ne bi primijetili na kontrolnim punktovima“, kazao je on. „Dvoje mojih saputnika u tom kamionu počeli su da se bore za vazduh i morali smo da ih izvadimo kako bismo izbjegli nesreću.“

Nakon što je prošao kroz Srbiju, Mađarsku i Austriju, Viki je na kraju stigao do Italije, gdje je radio devet mjeseci muzeći krave na jednoj farmi, što je posao koji je radio i u svojoj domovini. U nemogućnosti da nađe bolje plaćen posao kao električar, što mu je agent obećavao i za koji je obučen, Viki se vratio u Indiju, ali će ponovo kad se ukaže prilika poći da radi u Evropi. Samo sljedeći put, kaže on, želi da tamo stigne legalno – preko „validnog poziva na rad i sa vizom“.

Takođe je planirao da tuži svog agenta, ali to nije učinio jer je mislio da će svako u njegovoj porodici i na selu saznati šta mu se dogodilo i da će biti izvgnut ruglu i ponižen. Nije ispričao supruzi kako je stigao do Italije.

Vir je, u međuvremenu, stigao do Kalifornije u SAD, gdje je odlučio da ostane. Daleko od Portugala, on se sada nada da će naći posao, ali je svjestan da neće biti lako jer je „procenat indijskih migranata koji traže posao znatno veći od radnih prilika koje su im dostupne“.

Đurović kaže da je za nauk da nema brzih rješenja.

„Politka želi brza i lijepa rješenja“, kazao je on za BIRN. „Može izgledati kao da je migracija prestala, ali to će stvoriti dugoročne probleme.“