Crna Gora je jedina država u regionu koja nema zakon o znakovnom jeziku, zbog čega je gluvim i nagluvim i osobama oštećenog sluha i govora uskraćena mogućnost da ga koriste kao službeni jezik u zdravstvu, pravosuđu, javnim službama i medijima.

Svetlana Babačić, gluva osoba iz Podgorice, tvrdi da da zbog toga ima problema u svakodnevnim poslovima.

„Problemi su brojni – od poteškoća u komunikaciji do manjka prevodilaca i manjka pristupačnosti. Najveći problem su prevodioci i njihova nedostupnost u bolnicama, domovima zdravlja i državnim ustanovama”, kazala je Babačić BIRN-u.

Crnogorsko zakonodavstvo obezbjeđuje pravo na korišćenje usluge tumača za znakovni jezik osobama koje nijesu u mogućnosti da na osnovu drugog oblika komunikacije ostvare pravo ili izvrše obavezu.

Iz Saveza organizacija gluvih i nagluvih Crne Gore ističu da u Crnoj Gori postoji oko 16 hiljada osoba sa oštećenjem sluha, a da gluvih i nagluvih ima između 350 i 500. Kažu da nema tačne informacije o broju gluvih i nagluvih, jer nema registra.

Navode i da Crna Gora nema precizne podatke o broju gluvih i nagluvih osoba koje koriste znakovni jezik kao maternji jezik.

Crna Gora ima 5 tumača znakovnog jezika – 3 u Podgorici i po jednog u Bijelom Polju i u Baru.

Dozvole za tumače izdaje Ministarstvo pravde (MP) nakon polaganja ispita pred posebnom komisijom. Prema podacima tog ministarstva od 2019. godine su podnijeta 4 zahtjeva za tumače, od čega su 2 odobrena dok su preostala 2 odbijena, jer kandidati nisu položili ispit za tumača.

Programska koordinatorka Saveza organizacija gluvih i nagluvih, Tijana Mijušković, upozorava da su gluvi i nagluvi u praksi uskraćeni za neka od najosnovnijih prava.

„Uključujući pravo na ravnopravnu komunikaciju, kvalitetnu zdravstvenu zaštitu, obrazovanje i informisanje. Prepreke doprinose izolaciji, otežanom pristupu uslugama i ograničenim mogućnostima za profesionalni i društveni razvoj“, kazala je Mijušković BIRN-u.

Crna Gora je 2009. godina ratifikovala Konvenciju Ujedinjenih nacija (UN) o pravima osoba sa invaliditetom kojom je, između ostalog, predviđeno uvođenje znakovnog jezika kao službenog. Vlada do danas nije predložila zakon kojim bi se regulisalo korišćenje znakovnog jezika.

Zakon o pacijentima obavezuje zdravstvene ustanove da obezbijede tumača osobi koja koristi znakovni jezik, a iz Ministarstva zdravlja tvrde da u zdravstvenim ustanovama trenutno nema stalno angažovanih tumača za znakovni jezik.

„Imajući u vidu da broj korisnika kojima je potrebna ova vrsta podrške varira, praksa u zdravstvenim ustanovama do sada se zasnivala na organizovanju komunikacije u konkretnim slučajevima, u saradnji sa porodicom pacijenta. U prethodnom periodu evidentirani su pojedinačni zahtjevi i inicijative u vezi sa unapređenjem komunikacione podrške, te će ministarstvo razmotriti modele sistemskog rješavanja ovog pitanja“, kazali su BIRN-u iz ministarstva.

Zakonom o obrazovanju i vaspitanju predviđeno je da se obezbijedi nastava na znakovnom jeziku za osobe koje koriste taj jezik, dok Zakon o tumačima omogućava predsjednicima sudova i državnih tužilaštava da traže angažman tumača za znakovni jezik. U crnogorskim sudovima je trenutno angažovano 5 tumača za znakovni jezik.

Pravo na tumača samo na papiru

Mijušković smatra da bi se usvajanjem Zakona o znakovnom jeziku obezbijedili tumači u obrazovnim, zdravstvenim, medijskim i pravosudnim institucijama i otvorio centar za komunikaciju i podršku. Ona tvrdi da bi se usvajanjem zakona unaprijedila prava i socijalna inkluzija gluvih i nagluvih osoba.

„Zakon bi omogućio ravnopravnu komunikaciju u svim ključnim oblastima, što bi dovelo do poboljšanja liječenja, mentalnog zdravlja, informisanosti, obrazovanja, snalaženja u kriznim situacijama i mogućnosti zapošljavanja“, smatra Mijušković.

Vladinom Strategijom deinstitucionalizacije za period 2025 – 2028. predviđeno je da Ministarstvo socijalnog staranja, brige o porodici i demografije inicira definisanje Predloga zakona o znakovnom jeziku. U strategiji koja je usvojena u decembru 2024. upozorava se da usluga tumačenja i prevođenja na znakovni jezik nije detaljno razrađena iako je zakonom prepoznata kao usluga podrške za život u zajednici.

„Posebno je zabrinjavajuća činjenica što ne postoje prilagodljivi formati informacija za osobe oštećenog sluha i govora u svim ili gotovo svim javnim ustanovama, biroima i drugim servisima namijenjenim građanima, kao i u javnom prevozu. Poznato je da u Crnoj Gori postoji veoma mali broj tumača znakovnog jezika, kojima to nije primarno zanimanje“, navodi se u strategiji.

U tom Vladinom dokumentu se upozorava i da na pružanje usluga prevođenja na znakovni jezik utiče nedostatak minimalnih standarda, gotovo potpuna izolovanost osoba sa oštećenjem sluha ili govora u procesu donošenja odluka.

U Izvještaju o napretku za 2025. Evropska komisija (EK) je pozvala crnogorske vlasti da implementiraju strategiju kojom se, između ostalog, previđa usvajanje zakona o znakovnom jeziku. Iz EK su upozorili i da osobe sa invaliditetom ne mogu u potpunosti ostvarivati prava kao da se suočavaju sa višestrukim oblicima diskriminacije.

Komitet UN-a je u preporuci iz 2017. godine pozvao na priznavanje znakovnog jezika kao službenog jezika i upozorio nedovoljne napore Crne Gore da promoviše i olakša upotrebu znakovnog jezika u službenim interakcijama.

Ministarstva nenadležana za pisanje zakona

Poslanik Demokratske partije socijalista (DPS) Elvir Zvrko je prošlog decembra najavio da će klub poslanika DPS-a u skupštinsku proceduru da preda Predlog Zakona o upotrebi znakovnog jezika, navodeći da su prilikom izrade zakona konsultovali i Saveza organizacija gluvih i nagluvih Crne Gore.

Iz DPS-a su tada kazali i da predlog zakona nude Vladi, Savezu, stručnoj javnosti i poslanicima kao platformu za dalji rad na priznavanju znakovnog jezika, standarda i načina polaganja ispita za poznavanje znakovnog jezika i licenciranje tumača.

Međutim, iz Saveza organizacija gluvih i nagluvih tvrde da nisu bili uključeni u izradu predloga zakona od samog početka, iako su ih iz DPS-a u jednom trenutku kontaktirali, i da su u okviru tog kontakta davali povratne informacije i sugestije.

„Proces je vođen u izuzetno kratkim rokovima, uz veliki pritisak, zbog čega smo jasno saopštili da ne želimo da učestvujemo u takvom načinu izrade zakona“, kazali su iz Saveza gluvih i nagluvih.

Vlada je na sjednici 22. januara ocijenila da predlog zakona ne treba prihvatiti, jer postupak izrade nije sproveden u skladu sa ratifikovanim međunarodnim dokumentima i domaćim propisima. Tada je upozoreno i da je predlog zakona pripremljen bez učešća reprezentativnih predstavnika lica sa oštećenjem sluha i govora.

Iako je Strategijom deinstitucionalizacije planirano iniciranje definisanje Predloga zakona o znakovnom jeziku, ministar socijalnog staranja, brige o porodici i demografije, Damir Gutić, prošlog decembra kazao je da nije utvrđen nosilac aktivnosti izrade zakona. On je tada kazao da ministri iz resora koji su važni za izradu zakona treba da održe sastanak sa predstavnicima Saveza organizacija gluvih i nagluvih i razmotre koje ministarstvo treba da bude nadležno.

Iz Ministarstva socijalnog staranja, brige o porodici i demografije su kazali BIRN-u da je Savjet za prava lica sa invaliditetom preporučio da Ministarstvo prosvjete, nauke i inovacija napiše predlog zakona o znakovnom jeziku.

„U narednom periodu potrebno je da Vlada Crne Gore odredi koji će resor biti nadležan za izradu zakona o znakovnom jeziku, te da se precizno definiše učešće svih sistema kod kojih korisnici usluge ostvaruju prava“, kazali su iz tog ministarstva.

Međutim, Mijušković upozorava da su iz Ministarstva prosvjete, nauke i inovacija negirali da je taj resor zadužen za pisanje zakona.

Iz Ministarstva prosvjete, nauke i inovacija su kazali BIRN-u da je Strategijom deinstitucionalizacije predviđeno da su donošenje zakona o znakovnom jeziku i ostale aktivnosti u vezi sa znakovnim jezikom u nadležnosti Ministarstva socijalnog staranja, brige o porodici i demografije.

„Napominjemo da strategije koje je usvojila Vlada Crne Gore, obavezuju resorna ministarstva da sprovode aktivnosti koje su definisane istom. Svakako, Ministarstvo prosvjete, nauke i inovacija je otvoreno da bude u potpunosti uključeno u proces izrade pomenutog zakona“, kazali su iz Ministarstva prosvjete.

Iz Saveza organizacija gluvih i nagluvih navode da će sačekati Vladu da donese odluku o tome koje će ministarstvo voditi proces, te da će kroz formiranje zvanične radne grupe učestvovati u izradi zakona zajedno sa nadležnim institucijama „u transparentnom i inkluzivnom institucionalnom okviru“.

„Bez koordinacije između ministarstava, pitanje zakonskog priznavanja znakovnog jezika i dalje ostaje blokirano, uprkos formalnim planovima i strategijama. I dalje smatramo da je potrebno da nadležna ministarstva prepoznaju prioritet ovog pitanja i da se omogući brza i koordinisana akcija kako bi se konačno pokrenula izrada zakona“, kazala je Mijušković BIRN-u.