Prije nego što se odselio u Njemačku, Alsad (40) iz Bara je u Crnoj Gori primao mjesečnu mininalnu platu od 240 eura. Prvih pet godina u Njemačkoj radio je na građevini, a istovremeno učio jezik i tražio bolji posao.

„Svaki je početak jako težak. Odeš iz grada u grad, pa se treba snaći, a ne u drugu državu. Nepoznat grad, nepoznati ljudi, a onda još i ono najteže – jezik“, kazao je Alsad BIRN-u.

„Pet godina sam radio na baušteli, a zadnje dvije godine sam šef magacina. Što se tiče poslodavca korektno je sve – plata je redovna, odmori su plaćeni“, tvrdi on.

Alsad se u Njemačkoj zaposlio zahvaljujući tzv. Pravilu za Zapadni Balkan u svrhu zaposlenja koje je stupilo na snagu u januaru 2016. godine, a kojim je građanima regiona omogućeno da rade u Njemačkoj ali bez prava na sticanje azila.

Njemačka je tu mjeru uvela kako bi migracije sa Zapadnog Balkana preusmjerila sa traženja azila na legalne kanale ekonomskih migracija. Nakon što se pokazala uspješnom za njemačku privredu, odredba o Zapadnom Balkanu je u junu 2024. godine uključena u njemački Zakon o doseljavanju stručne radne snage, a godišnja kvota radnika iz regiona povećana je sa 25.000 na 50.000 radnika.

Građanima regiona omogućeno je dobijanje radne vize u Njemačkoj bez obzira na vrstu kvalifikacije i znanje njemačkog jezika, a potrebni su im ugovor sa njemačkim poslodavcem koji podrazumijeva uslove rada i iznos plate koji važe za njemačke radnike na istim pozicijama.

Prema zvaničnim podacima iz prošlog aprila u Njemačkoj je bilo prijavljeno 79.500 radnika iz Zapadnog Balkana, od kojih je najveći broj došao iz Kosova i Bosne i Hercegovine.

Iz Ministarstva rada, zapošljavanja i socijalnog dijaloga tvrde da je intenzitet radnih migracija iz Crne Gore u Njemačku umjereniji u odnosu na ostale države regiona.

„Na godišnjem nivou crnogorskim državljanima se u Njemačkoj izda između 1.200 i 1.600 dozvola za boravak, pri čemu se procjenjuje da se oko 30 odsto tih dozvola odnosi na boravak u svrhu rada. Tako je u 2024. godini izdato 1.306 dozvola za boravak crnogorskim državljanima u Njemačkoj, od kojih 451 dozvola za rad“, kazali su BIRN-u iz Ministarstva.

Ulaskom u EU veće šanse za radne migracije

I Podgoričanin Nikola Đokić (26) već dvije godine radi u firmi za polaganje kablova u Dortmundu. Njemačkog poslodavca je našao preko druga, nakon čega je dao otkaz u jednoj podgoričkoj firmi gdje je radio kao dispečer.

„Mjesečno zaradim i do tri puta više nego u Crnoj Gori, ali je radna disciplina specifična i nema zabušavanja kao kod nas. Od plate mogu i da uštedim i imam sva radnička prava kao i njemački državljani“, kazao je Đokić BIRN-u.

U ostalim članicama važe stroži uslovi za dobijanje radne dozvole građanima van unije a prilikom apliciranja za radnu vizu, između ostalog, potrebno je dostaviti dokaz o znanju jezika i proći proces priznavanja kvalifikacija.

Crna Gora je počela pristupne pregovore sa EU 2012. godine, a prema najavama predstavnika Vlade Crne Gore pregovaračka poglavlja trebala bi da budu zatvorena do kraja 2026. dok bi država postala članica EU do 2028.

Članstvom Crne Gore u EU, njeni državljani stiču pravo da rade u svim državama članicama bez posebnih dozvola za zapošljavanje, osim ako pojedine zemlje privremeno ne uvedu prelazna ograničenja za pristup svom tržištu rada.

Zamjenica generalnog sekretara Unije slobodnih sindikata Crne Gore, Ivana Mihajlović, smatra da bi se trend odlaska radnika iz Crne Gore u evropske države mogao nastaviti nakon što Crna Gora postane članica EU.

„Popis stanovništva je pokazao da više od 44.000 građana radi, studira ili boravi u inostranstvu a da je emigrantska populacija relativno mlada, odnosno da skoro dvije trećine čine lica starosti između 20 i 49 godina starosti. Ovi podaci su krajnje zabrinjavajući i moramo se suočiti sa njima, posebno sa odlaskom onih koji su u najboljem radnom, intelektualnom i reproduktivnom kapacitetu”, kazala je Mihajlović BIRN-u.

Prema podacima Odjeljenja Ujedinjenih nacija za ekonomska i socijalna pitanja tokom 2024. godine u inostranstvu je živjelo 90.678 crnogorskih državljana. Ministar socijalnog staranja, brige o porodici i demografije Damir Gutić je prošlog marta izjavio da je između dva popisa stanovništva državu napustilo skoro 94.000 građana.

Iz Ministarstva rada, zapošljavanja i socijalnog dijaloga tvrde da rade analize uticaja pristupanja Evropskoj uniji u oblasti slobode kretanja radnika, kako bi se sagledali potencijalni efekti migracionih tokova i definisale adekvatne politike za buduće upravljanje migracionim procesima.

„Ulaskom u EU posebno je izražena mobilnost mladih, visokoobrazovanih kadrova i stručnjaka iz oblasti zdravstva, IT sektora i inženjerstva, koji na evropskom tržištu rada imaju širok spektar mogućnosti za zaposlenje i usavršavanje“, tvrde iz Ministarstva.

Plata najjači motiv za odlazak

Da se ulaskom u EU povećavaju i radne migracije pokazalo je iskustvo Hrvatske iz koje je pojačano iseljavanje stanovništva nakon 2013. godine i ulaska u uniju.

Prema podacima Evropske komisije (EK) iz maja 2015. nakon ulaska u uniju oko 229 hiljada hrvatskih građana zaposlilo se u državama EU – najčešće Austriji, Njemačkoj i Sloveniji. Izvještaj EU iz prošlog maja pokazao je da 575.366 hrvatskih građana živi i radi u državama EU, što je oko 14 procenata stanovnika Hrvatske.

Hrvatska demografkinja, Sanja Klempić Bogadi, tvrdi da je Njemačka najznačajnije odredište radnika iz Hrvatske, zbog razvijene migrantske mreže, geografske blizine, visokog standarda života i velikog broja radnih mjesta.

Navodi i da je 2012. godine, prije ulaska Hrvatske u EU, u Njemačkoj živjelo oko 210.000 hrvatskih državljana, dok ih je 10 godina kasnije bilo oko 400.000 hiljada.

„Tako veliki porast u ovom razdoblju upućuje na vrlo intenzivan proces doseljavanja hrvatskih državljana“, kazala je Klempić Bogadi BIRN-u.

„Većina iseljenika je u dobi između 20 i 40 godina, što znači da je riječ o radno sposobnoj populaciji. Njihov odlazak je rezultirao smanjenjem broja stanovnika i manjkom radne snage, ali se i dugoročno odražava na smanjenje nataliteta te neke druge demografske procese.“

Iz Hrvatskog zavoda za zapošljavanje tvrde da je visina plata najvažniji faktor koji utiče na opseg iseljavanja radne snage. Istakli su i da zbog ekonomskih migracija iz Hrvatske oblast građevinarstva i ugostiteljstva u toj zemlji zavisi od strane radne snage. Prošle godine u Hrvatskoj je izdato 170.723 dozvola za rad radnicima iz „trećih zemalja“.

„Poslednjih godina potrebe poslodavaca za radnicima posebno su izražene u oblastima obrazovanja, zdravstva i socijalnog staranja, ali i prerađivačke industrije, oblasti smještaja i pripreme hrane, trgovine na veliko i malo, te građevinarstva. Povećana potražnja prisutna je u različitim uslužnim i tehničkim zanimanjima i saobraćaju“, kazali su BIRN-u iz Hrvatskog zavoda za zapošljavanje.

Mihajlović ističe da bi i Crna Gora mogla da se suoči sa sličnim scenarijem.

„Sve mjere koje su bile neophodne za uključivanje mladih sa visokim obrazovanjem u tržište rada, zanemarivale su najbrojniju kategoriju nezaposlenih, a to su lica sa trećim i četvrtim stepenom stručne spreme. To je i dodatni razlog koji ih opredjeljuje da napuštaju zemlju a na njihovo mjesto dolaze stranci”, kazala je Mihajlović.

Borba za mlade i kvalifikovane radnike

Crnogorski demograf, Miroslav Doderović, pojašnjava da su migracije nakon ulaska Crne Gore u EU prirodan i očekivan proces, ali da problem nastaje kada odlazak postane masovan a država ne uspijeva da zadrži mlade i obrazovane.

„Kod Crne Gore postoji realna mogućnost da se djelimično ponovi scenario sličan onom u Hrvatskoj. Posebno bi mogli odlaziti mladi ljudi, studenti nakon završetka fakulteta, medicinski radnici, IT stručnjaci, zanatlije i kvalifikovana radna snaga“, kazao je Doderović BIRN-u.

„Najprivlačnije destinacije bi vjerovatno bile države zapadne Evrope sa većim zaradama i stabilnijim uslovima života.“

Iz Zavoda za zapošljavanje Crne Gore (ZZZCG) tvrde da već nedostaje radna snaga u sektoru turizma, građevinarstva, zdravstva i obrazovanja, ističući da se u nekim oblastima sve češće angažuju strani radnici.

„Da je tako pokazuje i struktura izdatih dozvola za privremeni boravak i rad stranaca. U  prošloj godini smo imali preko 40.000 dozvola za privremeni boravak i rad stranaca, a u utrošenim kvotama za zapošljavanje stranaca 71.49 odsto čine građevinarstvo, usluge smještaja i ishrane i ostale uslužne djelatnosti“, kazali su iz Zavoda za zapošljavanje.

Istraživanje BIRN-a iz februara ove godine pokazalo je da je broj radnih dozvola za strane državljane gotovo udvostručen od 2017. godine, dok je pored tradicionalne radne snage iz regiona, sve više radnika iz Filipina, Nepala, Indije i Meksika.

Mihajlović smatra da eventualni odliv domaće radne snage u EU treba spriječiti povećavanjem zarada i njihovom približavanju evropskom standardu.

„Za to je potreban samo potpis Vlade Crne Gore na Opšti kolektivni ugovor. Preko 100 hiljada zaposlenih ne može ostvariti neka od osnovnih prava iz rada“, kazala je Mihajlović.

I Doderović smatra da je poboljšanje standarda najbolja prevencija ekonomskih emigracija iz Crne Gore.

„Savremene evropske države pokušavaju da pronađu ravnotežu između prava ljudi na slobodno kretanje i potrebe da očuvaju sopstvenu ekonomsku i demografsku stabilnost. Za Crnu Goru će upravo ta ravnoteža biti jedno od najvažnijih pitanja u narednim decenijama, posebno u kontekstu mogućeg članstva u EU“, tvrdi Doderović.