Filipinka Angelika Ursal došla je u Crnu Goru prošle godine, a zemlju je otkrila slučajno – prateći preporuke jedne putnice influenserke. Ursal od prošle godine radi kao recepcionerka u jednom hotelu u Boki kotorskoj.

„Influenserka je opisala Crnu Goru kao destinaciju koja je i dalje relativno neotkrivena svijetu, što je u meni odmah probudilo interesovanje. Počela sam da istražujem, paralelno tražeći profesionalne prilike i baš tada se pojavio ovaj posao kao savršena koincidencija“, priča Ursal.

„Ono što me je posebno motivisalo da dođem u ovu zemlju je to što ima potencijal da raste u ugostiteljstvu“, dodaje ona.

Njena koleginica, Samikšja Thapa iz Nepala, stigla je u Crnu Goru na studentsku praksu, a sada radi kao supervizorka čistačica. Crnu Goru je, kako tvrdi, upoznala kroz fakultetski program prakse.

„Nepal je prelijep, ali ne nudi mnogo poslovnih prilika studentima ugostiteljstva… Istražila sam Crnu Goru i hotel, puno toga našla na društvenim mrežama i odlučila da dođem. Ljudi su ovdje izuzetno ljubazni i osjećamo veliku podršku. A i zarada je, realno, veća nego u Nepalu“, dodaje ona za BIRN.

Prema podacima Ministarstva unutrašnjih poslova u Crnoj Gori boravi oko 100.000 stranaca, od čega oko 40.000 ima radnu dozvolu.

Podaci koje je BIRN-u dostavio Zavod za zapošljavanje pokazuju da je broj stranih radnika u Crnoj Gori u konstantnom porastu. Pored tradicionalne radne snage iz regiona, sve je više radnika iz udaljenijih država sa nižim prosječnim primanjima, poput Filipina, Nepala, Indije i Meksika.

Sve više radnika iz „trećih zemalja“

Menadžerka ljudskih resursa jednog hotelskog lanca na primorju, Anica Terzić, pojašnjava da tokom sezone imaju između 330 i 370 zaposlenih, od čega je 140 do 170 stranaca.

„Iz Nepala dolazi oko 70 do 80 zaposlenih, iz Meksika do 40, dok su ostali drugih nacionalnosti“, kazala je Terzić BIRN-u.

Zakonom o strancima predviđeno je da Vlada godišnje utvrđuje kvotu dozvola za privremeni boravak i rad u skladu sa migracionom politikom i stanjem na tržištu rada u Crnoj Gori. Na osnovu predloga Ministarstva rada, zapošljavanja i socijalnog dijaloga, kao i Zavoda za zapošljavanje, godišnjom kvotom se utvrđuju djelatnosti i zanimanja u kojima se stranci mogu zapošljavati.

Vlada je prošlog decembra za 2026. utvrdila godišnju kvotu od 28.988 dozvola za rad strancima u 2026. godini, dok je ista kvota bila određena i za 2025. godinu.

Prema podacima Ministarstva unutrašnjih poslova, do kraja juna prošle godine izdato je 22.105 radnih dozvola, od čega je 15.614 u kvoti i 6.491 van kvote. Prošle godine je izdato 5,27 odsto dozvola više u odnosu na 2024. godinu.

Tokom 2024. godine strancima je ukupno izdato 38 hiljada radnih dozvola, što je gotovo duplo više nego 2017. godine kada je izdato 20.969 dozvola.

Najviše radnih dozvola dobili su državljani Turske (5.995) i Srbije (4.758), koji zajedno čine gotovo polovinu stranih radnika. Prema zvaničnim podacima, 17 odsto stranih radnika u Crnoj Gori su Rusi, dok Albanci i Azerbejdžanci čine po pet odsto strane radne snage.

Analiza podataka MUP-a pokazala je rast broja radnika iz udaljenijih zemalja. Broj izdatih dozvola za Indijce je sa 99 u 2023. godini porastao na 228 u prvoj polovini 2025. godine, dok se u istom periodu broj Meksikanaca udvostručio i dostigao 216 radnika. Preko 100 dozvola izdato je i Egipćanima, Kinezima, Uzbekistancima, kao i radnicima iz Nepala, Tunisa, Kube i sa Filipina.

Iz Unije slobodnih sindikata (USS) ističu da većinu tih zemalja karakterišu niska primanja, zbog čega strani radnici u Crnoj Gori mogu pristojno da zarade. Upozoravaju da strani radnici crnogorskim poslodavcima postaju konkurentnija radna snaga od domaćih radnika.

„Strana radna snaga spremna je da prihvati sve uslove koje poslodavac nudi. Ne traži svoja prava – često i zbog nepoznavanja jezika i naših zakona. Sindikalno nijesu povezani i kao takvi su konkurentniji od domaće radne snage“, kazali su iz Unije slobodnih sindikata BIRN-u.

„Njihov status prolazi ispod radara institucijama, ali i nama u sindikalnom pokretu, jer sa njima nemamo nikakvu komunikaciju.“

Zakon o strancima omogućava njihovo zapošljavanje na osnovu dozvole za privremeni boravak i rad ili potvrde o prijavi rada a stranac može da radi samo na poslovima za koje mu je izdata dozvola i kod poslodavca kod kojeg je prijavljen.

Za izdavanje dozvole, između ostalog, potrebno je dostaviti dokaz o sredstvima za izdržavanje, smještaju i zdravstvenom osiguranju. Poslodavci ne smiju angažovati strance koji nezakonito borave u Crnoj Gori.

Zapošljavaju strance iz nužde

Anica Terzić tvrdi da crnogorski poslodavci sve više zapošljavaju strance jer domaći radnici izbjegavaju pomoćne poslove poput sobarica, čistača ili perača posuđa, dok studenti kasno završavaju obaveze na fakultetima.

„Nama je radna snaga potrebna od marta do kraja oktobra. Često se dešava da domaći radnici odlaze nakon mjesec dana, što ugrožava stabilno poslovanje hotela sa pet zvjezdica. Uz to, traže zarade koje nijesu održive za poslove koji su slično plaćeni širom Evrope“, kazala je Terzić, dodajući da strani i domaći radnici imaju isti tretman.

Prema zvaničnim podacima, prošle godine je najviše radnih dozvola strancima izdato u građevinarstvu (4.062), u sektoru smještaja i ishrane izdato je 3.690, u ostalim uslužnim djelatnostima 3.812, a u trgovini na veliko i malo 936 dozvola.

Iz Unije poslodavaca navode da je deficit radne snage u Crnoj Gori povećan otvaranjem drugih tržišta za sezonce iz regiona i Crne Gore, navodeći kao primjer Hrvatsku. Iz Ministarstva unutrašnjih poslova Hrvatske su u septembru 2024. kazali da je u prvih 7 mjeseci te godine izdato 1.158 radnih dozvola državljanima Crne Gore. Tada je navedeno da najviše stranih radnika u Hrvatskoj čine građani Bosne i Hercegovine, Srbije, Nepala i Indije.

Iz Evropske trening fondacije (ETF), agencije Evropske unije, prošlog maja su kazali da se između 2018. i 2024. godine u regionu udvostručio broj radnih dozvola izdatih stranim radnicima, upozoravajući da je migracija radne snage dio budućnosti Zapadnog Balkana. Iz Svjetske banke su prošlog decembra pozvali države regiona da sarađuju i usklade nacionalne politike kako bi riješile probleme nedostatka radne snage i emigracije, upozoravajući da se region suočava sa izazovom kontinuirane emigracije i rastućeg nedostatka radne snage.

Iz Unije poslodavaca tvrde da crnogorske kompanije angažuju strane radnike iz nužde kako bi obezbijedile nesmetano funkcionisanje.

„Zapošljavanje stranih radnika svakako nije jeftinija opcija za poslodavce, uzimajući u obzir dodatne troškove poput pribavljanja radnih i boravišnih dozvola, smještaja, hrane, prevoza i zdravstvenih usluga. Razlog uvoza stranih radnika je višedecenijska neusklađenost državne strategije razvoja privrede i obrazovne politike, usljed koje se nijesu proizvodili kadrovi koji bi trebalo da budu osovina strateških sektora poput turizma i ugostiteljstva“, kazali su BIRN-u iz Unije poslodavaca.

Prema podacima Zavoda za zapošljavanje iz prošlog decembra, stopa nezaposlenosti u Crnoj Gori iznosila je 9,54 odsto, dok je u novembru 2024. godine bila 11,4 odsto.

Iz Unije slobodnih sindikata smatraju da bi trebalo omogućiti dokvalifikaciju ili prekvalifikaciju domaćih radnika kako bi se stekli uslovi za popunjavanje radnih mjesta za kojima postoji najveća potreba na tržištu rada.

„Preko institucija treba raditi na uspostavljanju dostojanstvenih uslova rada, kao što su poštovanje radnog vremena i prava na dnevni, sedmični, godišnji i praznični odmor. Tu je i eliminisanje prekovremenog rada koji je, umjesto izuzetak, postao pravilo“, navode u USS.

Nova pravila za strane radnike

U Izvještaju o napretku za 2025. godinu Evropska komisija (EK) navela je da je Crna Gora započela razgovore sa pojedinim trećim zemljama iz kojih dolazi najviše migranata – Bangladešom, Pakistanom i Nepalom – o izradi sporazuma o mobilnosti radne snage kojima bi bili regulisani mehanizmi njihovog povratka. Time bi se, kako se navodi, spriječilo da strani radnici koriste angažman u Crnoj Gori za ilegalni prelazak u zemlje članice Evropske unije.

Vlada Crne Gore do sada nije potpisala nijedan sporazum o mobilnosti radne snage.

Iz Vlade su prošlog novembra najavili da bi tokom 2026. godine moglo biti zatvoreno pregovaračko Poglavlje 2. To poglavlje odnosi se na slobodno kretanje radnika i njime je  predviđeno da državljani jedne države članice EU imaju pravo da rade u drugoj državi članici uz iste uslove rada (i socijalne uslove) kao i ostali zaposleni.

Izmjenama Zakona o strancima, koje se nalaze u skupštinskoj proceduri, predviđeno je da se stranim državljanima može produžiti radna dozvola najduže do dvije godine, uz uslov da imaju zaključen ugovor o radu na puno radno vrijeme.

Važećim zakonom dozvola se može produžiti ako poslodavac sa strancem zaključi ugovor o radu i prijavi ga na obavezno socijalno osiguranje.

„Razlog definisanja ove odredbe je taj jer su pojedini poslodavci sa strancem zaključivali ugovor o radu i vršili prijave stranaca na obavezno socijalno osiguranje na pola ili na četvrtinu radnog vremena. Ovo je jedan vid ograničenja, odnosno sprečavanja zloupotreba koje su se javljale u praksi“, tvrde iz MUP-a.

Iz Privredne komore ukazuju da je neophodno promijeniti zakonski okvir donošenjem zakona o stalnom sezoncu, navodeći da država istovremeno treba da definiše subvencije poslodavcima za period u kojem „stalni sezonci“ ne budu radili.

Ministarstvo rada, zapošljavanja i socijalnog staranja je u aprilu izradilo Nacrt Zakona o stalnom sezoncu, koji bi trebalo da reguliše nedostatak radne snage tokom turističke sezone uvođenjem kategorije stalnog sezonskog radnika. Navodi se da bi se tako zaposleni zadržali na istim poslovima i van turističke sezone, dobijali naknadu i uplatu doprinosa i kada ne rade, dok bi poslodavci istovremeno dobili stalnu radnu snagu i za periode u kojima imaju manji obim posla.