Crna Gora je jedna od rijetkih zemalja koja nema javno dostupne elementarne informacije o medijskom tržištu, na osnovu kojih je moguće objektivno procijeniti koliko je tržište medija ili ko ima ključni udio na tržištu. Naime, nijedan državni organ, nezavisni regulator ili nezavisna institucija nemaju podatke o veličini medijskog tržišta, a posebno o veličini tržišta oglašavanja, što je ključna informacija za planiranje daljeg razvoja medijske zajednice u Crnoj Gori.
Takođe, nijedna nezavisna i objektivna institucija i organizacija ne radi mjerenje gledalaca, čitalaca ili slušalaca medija iz bilo kojeg medijskog formata. Dok mjerenje gledalaca nekih televizijskih programa vrše određeni telekomunikacioni operateri, ti podaci nisu javno dostupni, vlasništvo su kompanija, baziraju se na uzorcima koje imaju samo te kompanije, nije ih moguće javno validirati, i ne mogu se smatrati u potpunosti nezavisnim i objektivnim. Za onlajn medije ne postoji javno dostupna bilo kakva jedinstvena metrika, već su građani prinuđeni da koriste različite internet alate koji ne garantuju da su dobijeni podaci u praksi tačni ili kredibilni. Za radio stanice i novine ne postoji bilo kakvo mjerenje slušanosti i čitanosti.
Sa druge strane, Crna Gora je jedna od rijetkih zemalja koja se suočava sa enormnim stranim vlasništvom u domaćim medijima. Većina ključnih medija u zemlji je većinski ili u potpunosti u rukama stranih vlasnika, dok je u isto vrijeme naše medijsko tržište najviše izloženo medijima iz zemalja iz okruženja, zbog činjenice da dijelimo isto ili slično govorno područje. Takva situacija ostavlja prostor za veliku zabrinutost, posebno imajući u vidu činjenicu da građani u Crnoj Gori, ali ni ostali zainteresovani subjekti, nemaju bilo kakve objektivne informacije o medijskom tržištu niti o konzumaciji medijskog sadržaja. Ipak, mediji u Crnoj Gori iz audio-vizuelnih formata (televizje i radio stanice) se nalaze pod jurisdikcijom regulatora – Agencijom za elektronske medije, pa su u obavezi da se pridržavaju svih zakona i pravila koji važe u Crnoj Gori, bez obzira na porijeklo vlasnika.
I pored činjenice da je medijsko tržište neuređeno, Crna Gora ima velik broj medija različitih formata, gdje po brojnosti dominiraju internet portali. Iako u našoj zemlji postoji preko 180 registrovanih medija, sami mediji često naglašavaju da je preživljavanje na tržištu nemoguće bez značajne podrške države, a to čine čak i najveći mediji u Crnoj Gori. Sve ovo navodi na bojazan da je broj medija u Crnoj Gori nesrazmjeran onome što tržište može da izdrži, a sa druge strane neupitno je da građani Crne Gore moraju imati pristup raznovrsnom i pluralističkom medijskom sadržaju.
Podaci iz istraživanja pokazuju da za nekoliko vlasnika medija u Crnoj Gori ne postoje dostupni elementarni javni podaci, pa je veoma teško procijeniti da li se radi o osobama koje su stvarni vlasnici, ili o nekome ko se koristi kako bi se prikrilo stvarno vlasništvo u medijima.