Dok je Dragan, policajac iz Crne Gore, u martu 2019. provjeravao mjesto zločina u Podgorici, jedan od osumnjičenih pred njim je izvršio samoubistvo.

Godinama kasnije, Dragan (to mu nije pravo ime) i dalje ima noćne more.

"Nakon što je prijavljena pucnjava, obišao sam jednu kuću u predgrađu Podgorice", prisjeća se on.

"Prvo, vidio sam beživotno tijelo, a zatim i muškarca sa oružjem. Kada sam mu rekao da spusti oružje, muškarac je pucao sebi u glavu."

"Bio sam u stanju šoka kada su stigle moje kolege. Čak i danas ga vidim kako drži taj pištolj", dodao je.

Nakon incidenta, Dragan je šest mjeseci bio na bolovaju i išao na terapiju kod policijskog psihologa. Kasnije je preraspoređen na manje stresnu poziciju.

Dragan je uspio da dobije pomoć koja mu je bila potrebna.

Međutim, mnogi drugi policajci u zemljama jugoistočne Evrope zbog stigme ne žele da traže profesionalnu pomoć za mentalno zdravlje. Čak i kada pravila nalažu preglede mentalnog zdravlja, ona se često ne primjenjuju.

Milan Dumanović, potpredsjednik Novog policijskog sindikalnog saveza Srbije kazao je za BIRN da je tokom sedam godina u policijskoj službi samo jednom imao pregled.

"Ne postoje zakonske odredbe. Kada su u pitanju pregledi, oni mogu biti jednom u četiri godine ili jednom u sedam godina. Ja sam imao samo jedan pregled mentalnog zdravlja tokom moje karijere", kazao je Dumanović.

U Srbiji, Hrvatskoj i Crnoj Gori, policajci prolaze medicinske i psihološke procjene prije nego što se pridruže policiji.

U Sjevernoj Makedoniji, policajci se podvrgavaju godišnjim pregledima nakon stupanja u službu. Na Kosovu, očekuje se da će redovni medicinski pregledi početi nakon nedavno postignutog dogovora – mada policajci i dalje ne dobijaju životno ili zdravstveno osiguranje. U Grčkoj su policajci obavezni da svakih pet godina rade psihotehničke testove.

U Bosni i Hercegovini zakon o policiji uopšte ne predviđa medicinske provjere. Bugarska odluku o psihološkoj evaluaciji u potpunosti prepušta policajcima.

Mentalno zdravlje policajaca nije prioritet

Mada propisi u većini zemalja Jugoistočne Evrope predviđaju redovne medicinske preglede, uključujući i one za mentalno zdravlje, policijski zvaničnici i sindikati su kazali za BIRN da je pružanje mentalne zdravstvene zaštite ili nedovoljno ili se ne odvija onako kako bi trebalo.

Edin Sarajlić, generalni sekretar Sindikata policije Hrvatske, izjavio je da bi Ministarstvo unutrašnjih poslova trebalo da zaposli više psihoterapeuta, psihijatara i psihologa.

U Hrvatskoj, policajci su u obavezi da prođu psihofizičke provjere prilikom prijema u službu i svake tri godine nakon toga.

Oni nemaju druge povlastice u poređenju s drugim građanima, osim u stresnim situacijama, koje uglavnom uključuju upotrebu vatrenog oružja. Pripadnici specijalne policije, kao i oni koji obavljaju specifične zadatke, poput pilota ili ronioca, podvrgavaju se češćim medicinskim pregledima.

Sarajlić je za BIRN rekao da "stres na poslu ne bi trebalo isključivo povezivati sa traumatičnim situacijama, jer je policijski posao sam po sebi stresan, a mnoge situacije možda na prvi pogled neće biti smatrane izuzetno stresnim; trebalo bi obezbijediti redovan pristup obučenim stručnjacima koji bi im uvijek bili na raspolaganju."

Policijskim službenicima bi "trebalo pružiti standardnu obuku o brizi za psihofizičko zdravlje i suočavanje sa stresom, te im omogućiti da se anonimno prijave obučenim stručnjacima kako bi mogli da se nose sa stresom", kazao je on.

Hrvatska propisuje sistematske preglede svake tri godine za policijske službenike do 50 godina starosti, a svake dvije godine za policijske službenike starije od 50 godina.

Kao i u Hrvatskoj, i na Kosovu, policijski službenici starosti od 45 do 65 godina trenutno prolaze kroz sistematske medicinske preglede. Međutim, i dalje im nedostaje automatsko zdravstveno i životno osiguranje, uprkos višestrukim zahtjevima i protestima.

Direktor Policije Kosova je 4. novembra potpisao sporazum sa Univerzitetskim kliničkim centrom u Prištini kaako bi policija imala prioritet za redovne i druge preglede.

Iz Policije Kosova rečeno je za BIRN da su redovni psihološki pregledi uključeni u ovaj sporazum.

"Nakon svake policijske operacije, psiholozi Policije Kosova održavaju grupne sastanke za psihološku podršku i ukoliko su identifikovni slučajevi u kojima je potrebna individualna pomoć preduzimaju se koraci za dalje liječenje", saopštili su za BIRN.

Podrška i liječenje se takođe nude u slučajevima povrede na radu ili nakon smrti kolege policajca.

Međutim, pojedini kosovski policajci kazali su za BIRN, pod uslovom da ostanu anonimni, da nijesu dobili nikakvu psihološku pomoć nakon teških operacija, što je u suprotnosti sa onim što policija zvanično navodi.

BIRN je od Policija Kosova tražio informacije o posljednjem sastanku grupne terapije održanom za policijske službenike, kako bi potvrdio tvrdnje, ali do objavljivanja ovog članka nije dobio odgovor.

U Grčkoj, policijski službenici imaju javno zdravstveno osiguranje i prolaze psihotehničke procjene svakih pet godina.

Međutim, Stratos Mavroidakos, generalni sekretar Federacije specijalnih stražara Grčke policije u Atini, kazao je za BIRN: "Konstantni zahtjev policijske federacije je da istureni policijski službenici prolaze kroz psihološke i medicinske preglede barem dva puta godišnje kako bi mogli da se nose sa svojim dužnostima bez uticaja na ljude oko sebe."

"Policijski službenici u mnogim incidentima moraju da donesu odluku u roku od sekunde koja može obilježiti ostatak njihovog ličnog i profesionalnog života. Za sve to, potrebna im je pomoć. Policijski službenici moraju biti psihološki ojačani i spremni da se suoče sa teškim situacijama."

U Bugarskoj, 23. maja,Vrhovni sud u Sofiji poništio je regulativu kojom policijski službenici moraju biti proglašeni "psihološki sposobnim" da obavljaju službu.

Sud je naveo da je prethodna mjera u vezi sa tim usvojena bez očekivanih finansijskih rezultata ili potrebnih sredstava za njenu primjenu, kao i bez analize o tome kako se ta mjera uklapa u kontekst prava Evropske unije.

Nova uredba je stupila na snagu 6. oktobra. Prema njoj, policijski službenici mogu biti testirani i proglašeni psihološki sposobnim od strane nove komisije. Ako se službenik smatra nesposobnim nakon testa, ima opciju da pohađa sesije u trajanju od sat vremena sa psihologom dva puta nedjeljno. Međutim, službenici takođe mogu samo popuniti izjavu kojom odbijaju da prođu kroz proces testiranja.

Slično kao i u drugim zemljama, postoje inicijalni pregledi mentalnog i fizičkog zdravlja prilikom stupanja u službu, a zdravstveno osiguranje policijskih službenika pokriva se iz državnog budžeta.

U Bosni i Hercegovini, iz Uprave policije za BIRN je rečeno da "nema osnova za predlaganje/usvajanje propisa kao izvršnog akta za regulisanje medicinskih pregleda jer trenutni zakon ’ne reguliše tu temu'."

Saopšteno je da je nov zakon u procesu usvajanja "koji će jasno definisati tu oblast" bez navođenja više detalja.

Provjere mentalnog zdravlja je lako proći

U mnogim zemljama, usluge mentalnog zdravlja za policiju nijesu prioritet, mogu se lako proći zbog kolegijalnosti ili uopšte nisu tražene zbog stigmatizacije.

U Sjevernoj Makedoniji, mada policijski propisi nalažu stroge medicinske i psihološke preglede za svakog kandidata prije zaposlenja, a zatim jednom godišnje, visoki zvaničnik iz Policijskog sindikata, koji je želio da ostane anoniman, rekao je za BIRN da često službenici prolaze rutinske preglede zahvaljujući popustljivosti svojih kolega.

"Zamislite policajca koji ima problema sa vidom, težinom ili nečim drugim – kolegu koji godinama radi u policiji. On poznaje svakoga, a poznaje i ljekare koji rade preglede", objasnio je službenik.

"Ukoliko taj policajac ima određene probleme, možda prolazi kroz težak period, njegove kolege će biti popustljive jer bi u suprotnom mogao biti degradiran ili izgubiti posao, u najgorem slučaju. Isto važi i za medicinsko osoblje koje će radije progledati kroz prste i u izvještajima napisati da je sve u redu“, dodao je službenik.

"Pokušavamo da se borimo protiv takvog mentaliteta u policiji ali to ostaje problem", kazao je.

Kada su u pitanju nedavno zaposleni službenici, isti zvaničnik je rekao da je pravilo redovnih pregleda lakše primijeniti. "Mlađe kolege su u boljoj fizičkoj formi, pa se ne plaše pregleda i ne pribjegavaju potezanju veza kako bi dobili pozitivan izvještaj", istakao je.

U Grčkoj, prema riječima Mavroidakosu iz Udruženja specijalnih stražara, šefovi odjeljenja mogu odlučiti koga da pošalju na pregled u policijske poliklinike, a od 2017. godine "uspostavljena je linija pomoći koja radi 24 sata i uključuje psihijatre i psihologe koji rade u grčkoj policiji i kojima se policajci mogu obratiti kada imaju problem."

Međutim, Mavroidakos je rekao da policijski službenici zbog prisutne stigmatizacije izbjegavaju da potraže pomoć. "Postoji problem (stigme), i policijski službenici koji imaju problema izbjegavaju iznošenje svojih problema, čak i unutar službe", rekao je on za BIRN.

Objasnio je i da se mnogi policajci ne osjećaju lagodno da traže pomoć od svojih nadređenih.

"Došli smo do tačke kada mnoge kolege idu na psihoterapiju ali o tome ne obavještavaju službu; oni to rade privatno a možda su čak i pod ljekovima", kazao je on.

Međutim, on je takođe primijetio promjenu menatliteta. "U policiji postoji nepisano pravilo da ako primijetimo da se raspoloženje ili ponašanje nekog kolege promijenilo, komandir je odmah obaviješten, a u tim slučajevima proteklih godina neoliko kolega je spašeno jer ih je komandir odmah poslao na pegled."

Ukoliko je neophodno, dodao je on, policajcima se oduzima oružje i premještaju se na kancelarijski posao.

U Srbiji, policijski službenici koriste istu univerzalnu zdravstvenu zaštitu kao i svi građani i prolaze obavezne medicinske preglede kada započnu obuku u Policijskoj akademiji a takođe i prije zaposlenja.

Nakon toga, sprovode se samo godišnji testovi fizičke spremnosti, ali ne i redovni sistematski zdravstveni pregledi, uključujući i mentalno zdravlje, ni nakon opasnih situacija ni nakon samoubistva policijskog službenika.

Samoubistva ili incidenti porodičnog nasilja nijesu rijetki među policijskim službenicima u Srbiji. Prema Stručnom policijskom udruženju "Dr Arčibald Rajs" iz Novog Sada, 141 policajac u Srbiji izvršio je samoubistvo u periodu od 2000. do 2016. godine.

Jedan policajac iz Beograda, koji je želio da ostane anoniman, kazao je za BIRN da kada je njegov kolega izvršio samoubistvo 2022. niko o tome nije razgovarao ni sa njim ni sa njegovim kolegama.

"Niko nije razgovarao sa nama. Nikoga nije bilo briga. Bilo je kao da ta osoba nikada nije postojala", kazao je on, dodajući da nije prošao psihološke sesije ni nakon opasnih situacija u kojima je upotrijebljeno oružje.

Dumanović, potpredsjednik srpskog Novog policijskog sindikalnog saveza, kazao je za BIRN da pregledi mentalnog zdravlja treba da budu obavezni makar jednom godišnje.

"Situacija je katastrofalna. Policijski posao je stresan, ali Ministarstvo unutrašnjih poslova ne razmišlja o rješavanju toga na adekvatan sistemski način. Nakon opasnih akcija, ili kada je upotrijebljeno vatreno oružje, obavezna sesija sa policijskim službenicima trebalo bi da bude logična. To je za njihovo dobro", kazao je on.

Rekao je da postoji telefonska linija za hitnu psihološku pomoć u stresnim situacijama, ali službenici moraju prvo da zatraže sesiju. "Ljudi nijesu voljni da je sami koriste zbog stigmatizacije", istakao je.

Pregledi korišteni za zastrašivanje "neposlušnih" službenika

Dumanović je takođe kazao da su pregledi mentalnog zdravlja povremeno zloupotrebljavani za disciplinovanje "neposlušnh" policijskih službenika.

"U situacijama kada imate policajce koji nijesu poslušni ili su žrtve mobinga, oni zoupotrebljavaju preglede mentalnog zdravlja kako bi ih predstavili kao nestabilne ili problematične", kazao je Dumanović za BIRN.

BIRN je poslao pitanja srpskoj policiji o procedurama pregleda, ali do trenutka objavljivanja članka nije primio odgovor.

U Crnoj Gori, prema Zakonu u policiji fizičke i mentalne provjere su obavezne za kandidate koji se upisuju na Policijsku akademiju i prije nego što se zaposle kao policijski službenici.

Isti zakon predviđa i vanredne provjere policijskih službenika, koje mogu biti pokrenute od strane rukovodstva ili ljekara.

"Policijski službenici sa mentalnim i poremećajima u ponašanju obavljaju zadatke u policiji s ograničenjima određenim od strane zdravstvene komisije. To podrazumijeva obavljanje posla bez oružja", saopšteno je za BIRN iz ministarstva.

"Mi poboljšavamo mentalno zdravlje policijskih službenika podržavajući one koji su izloženi određenim zdravstvenim rizicima", dodali su.

Međutim, u izvještaj Savjeta za kontrolu policije Crne Gore iz marta 2019. godine navodi se da policijski službenici nerado traže profesionalnu pomoć za mentalno zdravlje zbog stigmatizacije.

U izveštaju su zabilježena 123 registrovana slučaja policijskih službenika sa mentalnim i poremećajima u ponašanju, upozorava se da su poremećaji kod službenika često izazvani stresnim situacijama na radnom mjestu i naglašava da ovi službenici nijesu imali prethodnih mentalnih bolesti.

"U ovim situacijama, na preporuku svog ljekara, upućuju se kod psihologa. Međutim, policijski službenici rijetko traže psihološku podršku jer strahuju od stigmatizacije", navodi se u izveštaju.

Dragan, koji je uprkos stigmi zatražio profesionalnu podršku za mentalno zdravlje nakon što je jedan muškarac pred njim izvršio samoubistvo tvrdi da "čak i najiskusniji policajci mogu da se slome u ekstremnim situacijama."

"Taj stres ne treba da držite u sebi već da zatražite profesionalnu pomoć", zaključio je on.